Luka Šibenik: Nove-stare igre oko bosanske imovine u Hrvatskoj

Piše: Muharem Cero 

Mada predočena javnosti kao nastupna, posjeta novoimenovanog premijera RH Plenkovića Sarajevu početkom jula nije bila tek samo to, tvrde upućen. Iza zatvorenih vrata ona je bila itekako radna, ali i naglašeno žustra, proturječna i na momente svađalačka.
Prvi put su se vodili otvoreni razgovori o sukcesionoj masi Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj, takozvanom pasivnom podbilansu, državnoj imovini Bosne i Hercegovine u susjednoj Hrvatskoj (doduše ne tako direktno kada je u pitanju imovina RS, ali vrlo otvoreno kada je riječ o imovini FBiH).

Plenkovićeve bh. sagovornike je gotovo zatekla, nemalo iznenadila njegova upućenost u status bosanskog pasivnog podbilansa u njegovoj zemlji, kao i spremnost traganja za rješenjima koja bi bila na trgu kompenzacije stvarnih imovinskih prava Bosne i Hercegovine.

Svjestan činjenice da je kriminalno-koruptivnim kanalima nestala i otuđena nemala bosanskohercegovačka imovina u Hrvatskoj, ali i spremnost tamošnjih vlasti da i preostali dio te imovine pretvore u vlasništvo Hrvatske, ili pak njoj podobnih pravnih partnera (u svakom slučaju ne u korist izvornog vlasnika Bosne i Hercegovine), Plenković je finale ovog razgovora prolongirao za neka druga, za njega bolja vremena.

Da se priča o pasivnom podbilansu događa u netransparentnom drugom nivou potvrđuje i obznanjena informacija da Agencija za privatizaciju FBiH putem hrvatske advokatske kuće vodi spor za povrat imovine Šipada iz Sarajeva – Luke Šibenik u Šibeniku. 

Upućeni tvrde da interes za ovom lukom pokazuju istovremeno hrvatskoj bitna dva ekonomska partnera: Njemačka i Kina. Iz razloga favoriziranja jednog od ova dva aspiranta (lako ćete odgonetnuti i sami kojeg), Republika Hrvatska daljim iscrpljujućim sporom ne dozvoljava da stvarni vlasnik, Vlada FBiH, uđe u posjed ove luke.

Upućeni dalje tvrde da se u ovom trenutku vrijednost same Luke Šibenik procjenjuje na gotovo 500 miliona eura, što ne znači da u međunarodnoj trgovini za eventualnu prodaju ovog blaga ne bi bio postignut i mnogo veći novčani iznos.
Jedinim razlogom hrvatskog sudskog iscrpljivanja u postupku povrata ove luke jeste traženje modaliteta da ova luka postane vlasništvo Republike Hrvatske. Istu praksu tada bi djelila i preostala bh. imovina u RH, a eventualna naknada Bosni i Hercegovini bi se realizirala isplatom nesrazmjerne novčane naknade (a za što postoji pravno utemeljenje prema Sporazumu o sukcesiji).

Rijetki znaju - a javnost svakako ne zna - koliko identičnih sporova se vodilo ili se vodi u Hrvatskoj po pitanju imovine Bosne i Hercegovine u ovoj zemlji, i ko zna koliko je na ovaj ili na drugi način (prevarno) nestalo vrijedne BH imovine u Hrvatskoj.

Upravo bosanski pasivni podbilans jeste ono što je moglo a i može obnoviti poljuljani ekonomski suverenitet Bosne i Hercegovine. Gubitak tog suvereniteta strmoglavo Bosnu povlači u vir bankarsko-dužničkog ropstva a posljedično i u destruiranje njenog državnog suvereniteta. Ko će znati treba li to zvati specijalnim ratom protiv Bosne?