Je li došao kraj progonima ljudi na osnovu iskaza zaštićenih svjedoka?

Niko ne zna tačan broj zaštićenih svjedoka u BiH, a ni Državno tužilaštvo koje većinu predmeta ratnih zločina bazira na iskazima zaštićenih svjedoka. Kredibilnost tih svjedoka upitna je iz više razloga, piše agencija Patria.

Primjera radi, u slučaju protiv Nasera Orića pojavio se zaštićeni svjedok O1 koji je tvrdio da je Orić počinio navodno ubistvo tri osobe srpske nacionalnosti. Iako identitet O1 nikada nije otkriven, na Sudu se moglo čuti da je svjedok pravosnažno osuđen 11 puta za niz krivičnih djela. Na iskazu takvog svjedoka tužilac Miroslav Janjić temeljio je završnu riječ. Sud je oslobodio krivice Nasera Orića navodeći da O1 nije valjano obrazložio zašto je promijenio iskaz u odnosu na onaj dat 2003. godine kao i da Tužilaštvo nije uspjelo dokazati djela koja su se stavljala na teret Oriću.  

Zanimljivo je da je svjedok O1 ulaskom u program zaštite svjedoka izbjegao sudski postupak u Tuzli za pljačku starice, a ranije je već izdržavao kaznu zatvora u Tuzli. Stoga se postavlja pitanje opravdanosti zaštite ovog svjedoka.

U jednom od ranijih izvještaja Tužilaštva BiH navodi se da se u Bosni i Hercegovini procesuira veliki broj predmeta ratnih zločina, te da se većina zaštićenih svjedoka u predmetima u bh. pravosuđu pojavljuje upravo na suđenjima za ratne zločine.

- Praksa pokazuje da se čak 90% slučajeva ratnih zločina temelji na svjedočenjima zaštićenih svjedoka. Primjera radi u Hrvatskoj i Srbiji se zaštićeni svjedoci pojavljuju u 90% slučajeva organiziranog kriminala, a tek 10% u slučajevima ratnih zločina – navodi se u izvještaju.

Također, u još jednom slučaju koji se vodi na Sudu BiH za ratni zločin protiv Srećka Aćimovića Tužilaštvo BiH ima zaštićenog svjedoka koji nije mogao biti priveden jer nije pronađen na poznatoj adresi.

Srećko Aćimović je optužen da je u julu 1995. postupao po naredbi komande Zvorničke brigade i Glavnog štaba VRS-a da se Srebreničani iz škole u Roćeviću, s povezima na očima i zavezanih ruku, odvedu na lokaciju koju je sam izabrao – šljunkaru na obali rijeke Drine u Kozluku, gdje su ubijeni.

I u slučaju Elfete Veseli i Sakiba Halilovića kojima se na teret stavlja navodni ratni zločin tužilac Miroslav Janjić najavio je da će optužbe dokazivati svjedočenjem zaštićenog svjedoka putem video linka.

Ova optužnica je podignura, a kasnije i potvrđena bez obdukcionog nalaza? Čak je i predsjedavajući Sudskog vijeća izrazio čuđenje ovakvim potezom Tužilaštva BiH.

Inače, s obzirom da ne postoji ni tačan registar svjedoka niko ne zna koliko BiH troši sredstava na zaštićene svjedoke. Naročito jer neki slučajevi zahtijevaju izmjenu identiteta i relociranje zaštićenih svjedoka koji su u programu zaštite.