Književnik Isnam Taljić, rođen 1954. godine u Vlasenici, umro je sinoć u Sarajevu, objavio je Preporod.
"Ja sam iz Vlasenice i Srebrenica je dio moga zavičaja. Među dosad ukopanim Bošnjacima u Potočarima najviše je Vlaseničana. Odmah poslije rata bio sam suočen sa strahotom bošnjačkog samozaborava. Da, mislim da je to izraženije od zaborava koji nam drugi nameću, jer je i rat pokazao da se s Bošnjacima ništa ne može silom... Dakle, kao preživjelom književniku iz toga kraja Bosne, bila mi je obaveza i pred Bogom i pred ljudima da napišem roman o Srebrenici. Istovremeno, bio sam suočen i sa zasićenošću količinom tragedije u Bosni, tako da sam nastojao napisati takav roman koji neće odbijati, da se «mogne» čitati, ali i da napišem i ono što je bilo."
Zašto se o njegovim izuzetnim uspjesima u svijetu, pa i priznanjima u BiH, kod nas gotovo i ne zna, ili zašto, recimo, nije zastupljen u inače krajnje diskutabilnoj školskoj lektiri, gdje se našlo svega i svačega, pitao ga je u januaru, 2008. kolumnista Preporoda Mirnes Kovač povodom objavljivanja arapskog prijevoda "Romana o Srebrenici".
"To je tako kako je i nije samo sa mnom. Možda je to, poslije onakvog rata, pitanje poremećenih vrijednosti u ovakvoj Bosni. Možda sam, kao muhadžir u vlastitoj domovin+i, izloženiji vjetrometini. Možda kao narod bolujemo od dječijih bolesti izrastanja u naciju, pa se sami Bošnjaci između sebe prešućuju (ukoliko se već ne mogu i negirati), tako da i tim komisijama odgovara trpanje u lektiru pisaca koji ne «ugrožavaju» ničije trenutno prigrabljene pozicije. Možda lokalnim puritancima smeta moje bošnjačko i islamsko usmjerenje...
Ali, kao što nam treba biti jasno da Bošnjaci nemaju vremena za rasipanje, ja u Bosnu ubrajam i drugu polovinu od ukupnog broja preživjelih Bošnjaka, one koji sada žive širom svijeta i koji traže moje knjige i pozivaju me, naravno i čitaoce u Cazinu, Zenici, Sarajevu, Travniku, Tuzli, Gornjem Vakufu, Jablanici..., gdje se na predstavljanjima mojih knjiga okupi više stotina čitalaca, a niko ne napusti skup. A možda je bitnija ova promocija u svijetu. Moje knjige su u velikim bibliotekama širom svijeta, recenziraju ih izuzetni eksperti. Engleski i arapski su najveći svjetski jezici, predstavljaju uvjerljivo najveću čitalačku publiku. I turski je veliki jezik i veoma rasprostranjen.
Čitanost je nepojmljivo visoka za naša mjerila, brzo se objavljuju nova izdanja. Meni je veoma značajno i prevođenje mojih knjiga na slovenski, jer nas već Slovenci, ti naši «drugi» susjedi u Evropi, gotovo uopće ne poznaju. Ili značaj toga što je "Roman o Srebrenici" uvršten u školsku lektiru u dalekoj okeanskoj Maleziji. Ja sam zahvalan Allahu, dž.š., pa onima koji su mi još pomogli. Per astra ad aspera! S vremenom se, ionako, o svemu svedu računice. Ako se svedu..." - kazao je Taljić Kovaču.