Sakib Ahmetović (64) je prošao put od logoraša koji je čudom ostao živ pa do povratnika u svoj rodni Bratunac. Nikada nije i neće odustati od svjedočenja o onome što se dogodilo njemu i drugim Bošnjacima Bratunca.
Zarobljen je na njivi sa svoja dva maloljetna sina, kad su se iznenada pojavili naoružani srpski vojnici. Zagalamili su da se predaju i oni su se predali. Cijelu njegovu porodicu odveli su iz Lonjina u Redžiće. Tu su ukrcani i odvedeni na stadion. Tamo je natrpano šest do sedam hiljada Bošnjaka Bratunca. Tu su svi morali predati novac, zlatni nakit, sve vrijednosti i lična dokumenta. „Neće vam više trebati“, govorili su im, dajući do znanja kakva ih strašna sudbina čeka. Pojedinci su već na stadionu premlaćivani.
Iznenada im je rečeno da se ide u razmjenu u Kladanj.
„Na izlasku iz Stadiona muškarci su odvajani od žena i djece. Žene su pustili da idu prema Kladnju, a oko 200 muškaraca je dovedeno u sportsku salu Osnovne škole Vuk Karadžić. U taj strašni logor dovedeno je i oko pedesetak maloljetnika. Oni su prvi dan, praktično sa roditeljima, proveli u paklu sale. Jedan od tih dječaka Nedim Zukić imao je samo 13 godina, a onda je odveden i tu mu se gubi svaki trag“, sjeća se Sakib Ahmetović.
On u detalje pamti kako je nekim čudom preživio logor Osnovne škole „Vuk Karadžić“. Nakon nekoliko dana pakla i ubijanja, grupe su se pele na kamione kojima će Bošnjaci Bratunca biti razmijenjeni i prebačeni do Visokog. U jednom trenutku ubica poznat kao Makedonac ga je vratio ispred kamiona. Ali, Sakib je skočio na kamion i provukao se kroz gomilu ljudi do kabine vozača. Tog trenutka se nešto dogodilo u hodniku škole, što je odvuklo pažnju ubicama. Kad su se vratili do kamiona natrpanih ljudima, Makedonac je upitao: Gdje je onaj Ahmetović. Neko je dobacio: „Odveden je“. Do danas Sakib nije saznao ko mu je ovom smjelom tvrdnjom spasio život. Odatle su Bratunčane odveli na Pale, a nakon tri dana su ih razmijenili za 27 zarobljenih specijalaca JNA u Sarajevu.
Prvom prilikom vratio se u voljeni Bratunac. I onda su nastale nevolje, jer je kao i većina povratnika izložen stalnim pritiscima. Stalne prijetnje i podmetanja. Nažalost, njihove nevolje dolaze uglavnom od Bošnjaka, uglavnom onih rijetkih Bratunčana koji su se prije rata bavili kriminalnim poslovima. I danas bi takvi imali sukob sa zakonom, ali su u odličnim odnosima sa lokalnom policijom.
Oni su danas saradnici praktično jednonacionalne srpske policije. Kao što su pronalaženi labilni Bošnjaci da bi svjedočili protiv najuglednijih Bošnjaka pred sudovima za montirane optužnice, tako se Bošnjaci sumnjive i kriminalne prošlosti angažiraju da prave nevolje ljudima koji svjedoče o zločinima na lokalnom nivou.
Protiv Sakiba Ahmetović, se, kaže, vode tri sudska procesa. To je moćna vrsta pritiska da se u njemu ubije volja za svjedočenjem protiv bratunačkih ubica iz devedeset druge.
„Prvi sudski progon je meni praktično namjestio Šahman Osmanović. On je konstantno pregrađivao prilaz mojoj porodičnoj kući. Kad sam se tome suprotstavio, Osmanović je odnekud izvadio pripremljenu drvenu palicu i samo me je od smrti spasio vrisak moje žene. Okrenuo sam se i podmetnuo ruku pred glavu. Palica mi je zgulila desetak centimetara kože. Ekspresno je pred kuću došla policija i rekla mi da nabavim dobrog advokata. Sakib je ubrzo bio optužen da je napao Osmanovića, premda je sve govorilo suprotno“.
Drugi slučaj zbog kojeg se procesuira Ahmetović dogodio se na Drini. Dok je odmarao na obali, došla je grupa od sedam-osam Bratunčana koji su pili i bučno se veselili. Onda su prema njemu počeli bacati kamenje i konzerve. Udaljio se nekih 30 metara a onda ga je iznenada nešto udarilo u potiljak i on se od udara srušio. Zaključio je da ga je neko pogodio kamenom. Pobunio se, vratio, naguravao sa Orhanom Bajramovićem. Nakon toga je protiv njega poveden novi sudski proces. Premda je pred sudinicom Bajramović nekoliko puta potvrdio da je Sakiba pogodio kamenom u glavu, to nije zabilježeno u spisima. I opet je on ispao nasilnik.
Treći slučaj tiče se pokušaja otimačine porodične zemlje Ahmetovića.
„Radi se o zemlji moga oca, dakle, moje porodice“, kaže Ahmetović.
„Neka znaju svi ti koji namještaju procese protiv mene da neću odustati od svjedočenja“, tvrdi Sakib Ahmetović, uvjeren da mu se sve to podmeće jer otvoreno govori o zločinu. Činjenica je da se tek nedavno počela istraživati uloga brojnih Bošnjaka koji se za određene privilegije usuđuju na lažna svjedočenja i pritiske na svoje sunarodnjake koji su ostali dosljedni u svojim stavovima i lojalni državi BiH.