Vučković: Šta bi svijetu donio rat sa Sjevernom Korejom?

Piše: Mr. Vladimir Vučković

Glavna senzacija većine vodećih medija u svijetu trenutno je lavina optužbi između Sjeverne Koreje i Sjedinjenih Američkih Država. Nakon serije žestokih nuklearnih proba koje je izvela DNR Koreja digla se velika prašina i opravdano zabrinula Južnu Koreju i Japan. Nakon provedenih analiza možemo zaključiti da je „hidrogena bomba“ ušla u arsenal Korejske narodne armije, ali ne samo to, Sjeverna Koreja je usavršavanjem svojih raketa tipa „Hwasong“ pospješila različite aspekte preciznosti, dometa i kapaciteta nuklearnog punjenja. 

Vođa Kim Jong-Un nakon čistki kojima je utvrdio svoju vlast u zemlji, nastoji zastrašiti i vanjske neistomišljenike, pa nije čudo što SAD i Južna Koreja razvijaju plan za slučaj eskalacije tenzija.  

Drevni filozofi kažu da je istorija učiteljica života, pa ako pitamo istoriju ona će nam reći da je Sjeverna Koreja nastala u krvi i da je spremna, ako to zatreba, u krvi i da nestane. Totalitarni režim koji vlada u DNR Koreji, nerješiva je zagonetka i mač koji visi o tankoj niti iznad glave cjelokupnog čovječanstva. Cjelokupna situacija u tom regionu nimalo nije ohrabrujuća. 

Da bismo razumjeli i što je moguće bolje sagledali cjelokupnu situaciju moramo obratiti pažnju na nekoliko ključnih elemenata. 

Prvi i glavni je gustina naseljenosti. Daleki istok je jedan od najnaseljenijih regiona na planeti Zemlji i definitivno lokomotiva u razvoju čovječanstva. Velike svjetske kompanije imaju milione radnika i milijarde profita koji ostvaruju što omogućava razvoj drugih dijelova svijeta. 

Drugi element je činjenica da teritorije o kojima govorimo dijele neke od najmoćnijih zemalja svijeta, na prvom mjestu tu su dvije „super sile“ NR Kina i Ruska Federacija, te nekoliko industrijskih „super“ sila Japan i Južna Koreja. Naravno, ne smijemo zanemariti i sveprisutne SAD koje u tom regionu imaju jako prisustvo i veliki utjecaj na politiku pojedinih država. 

Treći element, možda najvažniji, je odbrambeni potencijal kojim države Dalekog istoka raspolažu. Analizom različitih izvora možemo doći do približno tačnih podataka o borbenoj gotovosti država koje gravitiraju tom području. 

Sjeverna Koreja: Oružane snage sastoje se od Korejske narodne armije, snaga unutrašnje bezbjednosti i graničnih jedinica ukupne snage od oko 945.000 ljudi. Vrhovni komandant je predsjednik Republike, a OS neposredno rukovodi Ministarstvo narodne odbrane. Obavezni vojni rok je u kopnenoj vojsci i mornarici 5 godina, a u ratnom vazduhoplovstvu 3-4 godine. Kopnena vojska (KoV) ima oko 850.000 ljudi, oko 5.000 tenkova i 4.000 oklopnih transportera koji su organizovani u 40 divizija, 40 brigada i ostale samostalne jedinice. Ratno vazduhoplovstvo (RV) ima oko 60.000 ljudi, 550 borbenih aviona i 400 transportnih aviona i helikoptera. Ratna mornarica (RM) ima 35.000 ljudi, 11 fregata, 70 podmornica, 2 korvete i 500 raketnih i torpednih čamaca, 70 desantnih i 105 pomoćnih brodova. Pored navedenog naoružanja koje je mahom Sovjetske proizvodnje, pretpostavlja se da OS Sjeverne Koreje raspolažu i sa nuklearnim arsenalom sa 10-15 nuklearnih bojevih glava, te vrlo naprednom tehnologijom za rakete kratkog i srednjeg dometa. Otežavajući faktor za OS Sjeverne Koreje je linija snabdjevanja zalihama, jer se pretpostavlja da bi njene OS mogle efikasno ratovati između 2-3 sedmice. Imajući to u vidu, eventualni, napad Sjeverne Koreje biće munjevit i nemilosrdan. 

Južna Koreja: Vojska ove države sastavljena je od 600.000 ljudi, vojni rok u kopnenoj vojsci traje 30, a u ratnoj mornarici i vazduhoplovstvu 36 mjeseci. KoV raspolaže sa 520.000 ljudi, 21 divizijom i 11 brigada sa 2.500 tenkova i 2.500 transportera. RV ima oko 32.000 ljudi i 1.400 raznih tipova aviona. RM 48.000 ljudi, 12 razarača, 13 fregata, 16 korveta, 15 podmornica, 70 patrolnih brodova, 21 desantni brod i 18 pomoćnih brodova. U Koreji je stalno stacioniran kontingent snaga SAD od oko 35.000 ljudi. 

Japan: Ustavom iz 1947. godine zabranjena je remilitarizacija i obnova oružanih snaga. Poslije izbijanja rata u Koreji, 1951. godine, formiran je rezervni policijski korpus, koji je poslužio kao jezgro za formiranje tzv. samoodbrambenih snaga 1954. godine. Samoodbrambene snage Japana sastoje se od ukupno 250.000 ljudi, „vojskom“ rukovodi Agencija nacionalne odbrane, a popuna se vrši na dobrovoljnoj osnovi. KoV broji oko 155.000 ljudi, 700 tenkova, 3.000 oklopnih transportera, 500 artiljerijskih oruđa i 100 raketnih lansera, organizovanih u 13 divizija, 12 samostalnih brigada i 8 diviziona PVO. RV Japana ima oko 44.000 ljudi 300 borbenih i 500 ostalih aviona. RM je sastavljena od 42.000 ljudi, 42 razarača, 6 korveta, 17 podmornica, 6 desantnih i 60 pomoćnih brodova. Japan ima blisku saradnju sa SAD na planu odbrane, pa je na njegovoj teritoriji razmješteno oko 50.000 američkih vojnika.  

Gordijev čvor, se može razriješiti samo onako kako ga je riješio Aleksandar Veliki. Stanje netrpeljivosti traje i dalje, ali to stanje odgovara prodavcima oružja.

Analitičari špekulišu da se plan Sjedinjenih Država, Južne Koreje i Japana sastoji iz tri tačke: 1. atentat na Kim Jong-Una, 2. razmještanje američkog nuklearnog oružja u regionu i 3. ubacivanje komandosa u Sjevernu Koreju koji bi izvodili sabotaže na nuklearnoj infrastrukturi. 

Od svih navedenih, najrealnija je opcija razmještanja američkog nuklearnog naoružanja u Južnoj Koreji i Japanu, ali u tom slučaju treba voditi računa kako će reagovati Ruska Federacija i Narodna Republika Kina. Ubistvo Kima bi moglo biti kontraproduktivno, a specijalne jedinice Sjeverne Koreje su jedne od najobučenijih na svijetu pa bi ubacivanje marinaca i komandosa moglo biti bez rezultata.  

Činjenica je da bi eventualni sukob na Korejskom Poluostrvu izazvao kataklizmu i ogromne ljudske žrtve, a pored toga sigurno indirektni ili direktno uključio u obračun Rusiju i Kinu koje graniče sa Sjevernom Korejom, tjera razumne elemente u vladi SAD-a da balansiraju.