Bogićević: Koncerti i molitve za haške optuženike govore sve o organizatorima!

Bogić Bogićević, bosanskohercegovački političar, i nekadašnji član Predsjedništva SFRJ u emisiji Pošteno govorio je o njihovim herojima i zločincima. Između dvije presude. Između ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a. Čovjek koji se suprotstavio generalima. 

Na pitanje ima li sličnosti u ZAVNOBiH-u i Dejtonu kaže: „Ima sličnosti samo u tome što je nastavljen kontinuitet države, nije bilo prekida od 400-500 godina, ali nema druge sličnosti, jer u ZAVNOBiH-u su prvi put ljudi iz BiH odlučivali o svojoj sudbini, prije i poslije toga se odlučivalo o sudbini BiH na Berlinskom kongresu, Versaju i u Dejtonu“

Mi nismo odlučivali u Dejtonu o svojoj sudbini?

- Pa kako ćemo odlučivati kad su nam sve servirali i Ustav napisali i putem pritiska, bolje reći batine, kazali dođite razgovarajte, potpišite, e sada se rukujte, ručajte i nazad kući. A, mi šaljemo 60.000 vojnika NATO pakta da ovo provedete. Ne, nisu stranci krivi, oni su napravili Okvirni sporazum za mir koji podrazumijeva da oni koji imaju razuma mogu mijenjati i prilagođavati uvjetima života građana i naroda BiH i uzimati ono što jeste dobro. Do toga nije došlo, do toga ne može doći, a Dejton se ne bi ni dogodio da mi nismo krivi. Mi smo najodgovorniji, mi smo se klali i ubijali, mi smo radili masovne grobnice i koncentracione logore za ljude, nikad to nisu radili stranci – kaže Bogićević.

Ko smo to mi?

- Građani BiH, oni koji su sebi dozvolili da vrate fašizam u BiH, a fašizam je jedan narod, jedan vođa, jedna armija, dvije škole pod jednim krovom, podjela na naše, vaše i njihove, sve su to oblici fašizma za koje smo mislili da je izumro. Znači ljudi koji su prihvatili tu nacionalnu šovinističku ideologiju oni su odgovorni za sve posljedice koje smo imali uključujući i rat. Mi moramo biti jednom iskreni i do naših birača je. Ja znam da se mi samo pitamo dok zaokružujemo listić i više nikad se ne pitamo, jer je mnogo bolje moje ja pretvoriti u naše mi i sve delegirati našem vođi i neka on odlučuje za mene – istakao je Bogićević.

Kada je riječ o karakteru proteklog rata  Bogićević je jasan.

- Ako jedna ili dvije države međunarodno priznate napadnu drugu državu, a u ovom slučaju Srbija i Hrvatska su napale BiH to je agresija. Međutim, u BiH nije bila samo agresija, jer ako jedna etnička grupa gađa sa Pala drugu etničku grupu u Sarajevu to je međuetnički sukob unutar toga, ali nikako se ne može okarakterisati kao građanski rat – mišljenja je Bogićević.

Dotakao se on i presude Ratku Mladiću, osuđenom na doživotni zatvor, kao i onome što smo mogli ćuti kao reakcije iz bh. entiteta RS-a i Srbije.

- Nešto sam pročitao, ali da budemo jasni ja se pitam da li je Milorad Dodik iskren sada ili onda kada je slao u Haag Karadžića i Mladića prije nego što je preuzeo funkciju premijera u Bijeljini pomognut svesrdno međunarodnom zajednicom. Drugo, da ne bi bilo nesporazuma, pošto on kaže da je Ratko Mladićevoj srpskog naroda, znači da svi oni koji su po rođenju Srbi, pa i ja, da je i u moje ime radio zločine, htio bi reći da Ratko Mladić nije moj heroj i da nije u moje ime mogao raditi zločine.

Moj problem je sljedeći što smo toliko vremena posvetili čovjeku koji je hiljaditi u lancu odgovornosti  za ono što se ovdje događalo. Projekat je srbijanske elite da se napravi „velika Srbija“ ili kako kažu „velika Jugoslavija“ bez drugih naroda koji traje 300 godina. Memorandum SANU-a je nastao pa onda Milošević, pa Karadžić i Mladić. Ratko Mladić za mene predstavlja stid i sramotu. Moj heroj je Srđan iz Trebinja koji je svoj život dao za drugoga, za svoga druga koji nije Srbin – istakao je Bogićević.

Imamo najmanje tri istine, dodaje Bogićević, jedna je ushićenje za doživotni zatvor, druga djelomično zadovoljstvo zato što nisu obuhvaćeni genocid za gradove i glupost Suda u obrazloženju „da ih je malo više pobio bio bi genocid“, i treće osporavanje žrtava i Sud i veličanje Ratka kao heroja. 

- Samo jedna istina može biti i za njom će se tragati godinama. Ja vidim te ljude, hoću da vjerujem da su to generacije koje će doći. One dolaze. Mi još uvijek vodimo dijalog gdje sam ja i vi bili u ratu. Mora doći neko i pitati nas gdje smo bili i zašto smo im zemlju uništili. Ima jedna rečenica koju je zapisao prof. Repovac „u BiH je danas veći strah od života nego od smrti“ – istakao je Bogićević.

Dodao je i da „svaka presuda pa i ova sutra znači novi stres za ljude, za žrtve prije svega“.

- Ovdje su žrtve konstantne sve drugo se mijenja i raspoloženje i odnos prema haškim optuženicima i zločinima. Stres je za žrtve najveći, za one koji gledaju, pa čak i za porodice haških optuženika – dodao je Bogićević.
Uoči sutrašnje presude Prliću i drugima te o molitvama i koncertima Bogićević kaže:

- Očekivano. Ako će molitve pomoći, ako će koncerti pomoći ja nemam ništa protiv. To govori o njima kao organizatorima, jer su haški optuženici bili u funkcijama onih koji to organiziraju. Ali, da ne prejudiciramo presudu treba sačekati i opet će to biti nove tenzije novi stresovi, i bojim se izgubljene još dvije godine – dodao je Bogićević.

Cijelo gostovanje pogledajte  ovdje