Bošnjaci su danas podijeljeni kao nikad, na gladne i pohlepne

Ko su naši državotvorni stratezi i šta je njihova državotvorna strategija? To su oni koji jednom ili najvše dva puta godišnje spomenu ekonomiju, razvoj i zapošljavanje u parlamentima, u vladama i u medijima. Svugdje u svijetu su uvedene mjere štednje, samo se u ovoj državi ne dira u privilegije ključnih stratega naše katastrofe.  

Sadašnji vozni park vlastodržaca iznosi 25 miliona maraka. Država im plaća milionske iznose za korištenje mobitela. Na stalnim su državnim i diplomatskim putovanjima od Irske do Brazila u parlamentarnim gostovanjima i studijskim usavršavanjima svoje površnosti i neznanja. Plaća im se odvojeni život od porodice od 300 do 600 maraka. Pošto većina živi u svojim domovima, riječ je o kriminalu i plaćanju odvojenog života od naroda. Pored desetina nevjerovatnih privilegija, posljednji od državne parlamentarke Majkić otkrio je da postoje povremeni odlasci u penziju uz otpremnine od 28 hiljada maraka.

Duševno smetljište 

Definitivno je zločin grabiti najveće privilegije od najsiromašnijeg naroda u Evropi. Kakvi moraju biti ti ljudi? Kakvo je to duševno smetljište? Samo njihov nemoral može podnijeti ovoliku neimaštinu, obespravljenost i beznađe bošnjačkog naroda. Samo njihova golema duševna bijeda mogla je napraviti ovoliku socijalnu bijedu!

Sjećam se  da su u brojnim privilegijama bošnjački politički lideri imali i onu od komercijalnih banaka. Naime, samo njima su komercijalne banke uporno davale beskamatne kredite ili one sa mizernom kamatom. Valjda zbog toga ovi u Federaciji nemaju loše iskustvo sa komercijalnim bankama, pa kod njih zadužuju i državu. Vidjeli smo izjavu federalnog premijera Novalića:

-Uzet ćemo kredit od 200 miliona od komercijalnih banaka i 54 miliona od Svjetske banke.

Novalić zna: Žiranti su naša djeca i unuci, jer će oni te kredite i vraćati. Bolnica u Zenici je zaustavila rad, policija u Bihaću štrajkuje, radnici brojnih firmi su na prenoćištu pred vladom, propadaju kompanije od zemlje do BH Airlinesa. Stratezi katastrofe i dalje mirno rade svoj posao. Ali, ako neko živi na ivici, šeta po ivici i pleše po ivici morao bi za svaki slučaj izmjeriti „dubinu svoje pozicije“.

Koliko dajemo za razvoj i zapošljavanje? Prošlih godina smo za zapošljavanje izdvajali po 7 miliona maraka godišnje, što je  strateških 76 feninga po nezaposlenom. Ali najveća katastrofa je što ova država daje hiljadu puta više za zaposlene. Svake godine naše vođe se zadužuju 600 miliona godišnje za plate namještenika u državnom aparatu. I to plate gotovo dva puta veće od onih koji proizvode vrijednosti ili čame u rudnicima. Izdvajamo 13,2 posto BDP-a za administraciju, što je najviše u Evropi. Zadužuju nas jer čuvaju sinekure članova svojih familija naguranih pod presom u sve postojeće institucije.  

Najgora pozicija koju su napravili naši stratezi tiče  se i broja zaposlenih, a ne samo najveće nezaposlenosti u Evropi. Hrvatska, koja ima približan broj stanovnika kao i BiH, ima gotovo pola miliona više zaposlenih.

Bili su niko i došli niotkuda

Je li Izetbegović, koji je obećao sto hiljada radnih mjesta, danas svjestan da je to bila šuplja priča. Prosječna cijena radnog mjesta u Federaciji je 42 hiljade maraka. Kad bi bila i dvostruko manja trebalo bi nam dvije i po milijarde za ispunjenje tog obećanja. SDA-ovi ekonomski stratezi nas za deset puta manje sume zadužuju za održanje golog života. Kakav nam je razvoj i ko brine o njemu vidjeli smo u višegodišnjem kriminalu u Razvojnoj banci. SDA-ovi stručnjaci su vodili kriminal i SDA-ovi stručnjaci su ga zataškali.

Nakon Novalićeve izjave o kreditu, za riječ se javila i gospođa ministarka Miličević i rekla legendarnu rečenicu: „Transferi raseljenim, poljoprivrednicima, kulturi i sportu je ono što će prvo doći pod udar“.

„Bili su niko i došli su niotkuda“, rekao je jedan strani novinar o našim nacionalnim liderima. Svakim danom oni otkrivaju ko su i odakle su došli. Što se njih tiče nema povratka na svoje, što se njih tiče nema više poljoprivrede i što se njih tiče kulturu nikad ni u putu nisu sreli.  

Kad se sve uzme u obzir, mi smo nešto između Titanika prije dizanja sidra i Grčke prije referenduma.

Država i narod imaju budućnost samo ako se prave na plemenitim, moralnim temeljima i na pravdi. Čak su i u RS-u odavno počeli ismijavati Dodikove referendume. Do sada je strategija nacionalnih oligarhija bila zavadi pa vladaj, sada je strategija za koricu hljeba ponizi pa vladaj. Nažalost i na sramotu, Bošnjaci su danas podijeljeni kao nikad. Na one gladne i one pohlepne.