Privatno ili javno, u BiH ne igra veliku ulogu

I do sada sam znala da razlika između privatnog i javnog u BiH ne igra neku veliku ulogu. Sukobi na javnoj sceni se veoma često odvijaju kroz prizmu privatnosti. Kada želimo da se osvrnemo na nečiji javni rad onda u pomoć dozivamo privatnost. 

Tako je kritika na nečiji politički angažman ili, evo, napisani tekst prije svega kritika na račun obitelji ili frizure osobe koja je kritizirana.

Još uvijek mi je svježa u sjećanju rečenica jednog političara o drugome da ne želi s njim komunicirati jer nema povjerenja u njega zato što je ovaj dva puta bio oženjen.

Ova misao nije nikoga zabrinula, nego je izazvala oduševljenje zbog domišljatosti. No, ima još jedna pojava koja se odnosi na privatno i javno, a odvija se na društvenim mrežama. O, već čujem prigovor da je participacija na društvenim mrežama stvar privatnosti i da je ne trebam miješati sa javnim angažmanom javnih ličnosti, a posebno ne sa angažmanom političara.

No, ne miješam ja te pojmove. Oni su se sami izmiješali. Pa, kada vidimo visokopozicionirane dužnosnike političkih partija koji u jednom statusu, recimo na Facebooku, pišu o političkim smjernicama svoje partije, a već u sljedećem nam nude sasvim intimne fotografije sa svojim najbližim, onda tu nešto nije uredu. Znam da je trend u svijetu prikazati političara kao osobu koja vodi besprijekoran privatni život i da je baš zbog toga moralno podobna za visoke političke funkcije.

No to nikako ne znači da nas oni trebaju obasipati svojim privatnim fotografijama. To se čak smatra i nepristojnošću. Eto, nije li malo previše za, recimo, vjerski blagdan gledati političare koji nas informiraju kako oni odgajaju svoju djecu baš kao što su i njih njihovi roditelji. U duhu vjere i najviših moralnih principa. Za početak, vjerovanje i religija su u sferi privatnosti. O tome ne treba javno licitirati u stilu tko više fotografija taj je veći vjernik, pa tako i podobniji političar.

Dalje, zar je zaista nužno da na, nerijetko i službenom profilu političara, saznajemo najnovije detalje o njegovim najnovijim romansama?

Možda jeste, ali kako povući crtu tko nam se obraća. Političar ili građanin? Zar ne bi bilo politički mnogo efektnije da nam prije izbora umjesto dojmljivih fotografija sa djecom i izabranicama fotografiraju imovinski karton?

O kako bi ta fotografija bila dojmljiva i uvjerljiva. Ili, recimo fotografiraju sve svoje nekretnine stečene u periodu političkog angažmana. Koji bi to samo dojam ostavilo na birače. Ili se možda baš tog dojma boje pa nam prezentiraju fotografije koje nemaju ama baš nikakve veze sa politikom i javnom sferom.

Koliko bi uvjerljivije bilo da nam na zidu svog Facebook profila prezentiraju svoj vatreni govor za parlamentarnom govornicom protiv povećanja primanja na raznim razinama vlasti.

Koliko bi snažnija poruka građanima bila poslana kada bismo umjesto fotografija bizarnog sadržaja gledali fotografije koje govore o aktivnostima pojedinca i njegove partije povodom nekog delikatnog političkog pitanja.

No o čemu ja to zapravo govorim? Ma kakvo javno i privatno. Kakva crta između obiteljskog života i javnog angažmana koji sobom nosi odgovornost, ali i nemala primanja.

Važnije je pročitati vijest o privatnom druženju u prebogatoj vikendici nego o nekom novom sporazumu koji će riješiti jedan od milion problema u BiH. Bolje politička farma nego britanski parlament.

Na farmi ima svega, a u britanskom parlamentu je sve sterilno i zna se svaki red. A  podrazumijeva i odgovornost. Zato, baš kao što smo zasuti različitim reality farmama, neka smo zasuti i fotografijama sa raznoraznih obiteljsko-političkih farmi i neka nam se i jedni i drugi keze u lice.