Od Dejtona do bošnjačkog geta "Dobrodošli – Welcome"

Tri tumačenja aneksa IV Dejtonskog mirovnog sporazuma Odlukama Ustavnog suda BiH su polučile dobru osnovu za njegovu dogradnju, pa čak i donošenje novog ustava Bosne i Hercegovine. Radi se o Odlukama u predmetima: konstitutivnosti svih naroda na cijelom prostoru BiH, državnoj imovini i o neustavnosti 9. januara kao državnog praznika RS-a.
Tumačenja Ustavnog suda BiH u ovim predmetima nisu provedena, pretočena su u bh. stvarnost, a u krajnjem su omogućila očuvanje postojećih neustavnih stanja. 
Bh. administrativni aranžmani, entiteti i kantoni su zadržavali i nepovratno gradili strukturu etničkih ekskluziviteta. Ustavne promjene se doista vidno nisu događale, ali su procesi jakih etno-autonomija dosezali svoje ciljeve, pa je BiH živjela jednu drugu ustavnu stvarnost, udaljenu i suprotstavljenu slovu i duhu Dejtona.
 

Završnom činu ovih pogubeljnih procesa, koji u datom trenutku prijete biti pretočeni u nepovratno novo ustavno stanje, prisustvujemo ovih dana!
 

Novalićeva Vlada FBiH je uputila u javnu raspravu Prijedlog nacrta Zakona o šumama FBiH. Član. 45 ovog akta glasi:
1. Šume i šumsko zemljište su u vlasništvu države (u daljem tekstu državne šume) i u vlasništvu fizičkih i pravnih lica (u daljem tekstu privatne šume)
2. Državne šume su u vlasništvu FBiH
3. Kada se zakonom BiH pitanje vlasništva na državnoj šumi uredi na drugačiji način u odnosu na odredbe stava 2. ovoga člana, primjenjivat će se odredbe zakona BiH.
 

Vlasnička međuentitetska podjela javnih dobara svih građana Bosne i Hercegovine, jeste i kraj suvereniteta i teritorijalnog integriteta države BiH. Vlasničko samoprenošenje javnih dobara na entitete uspostavlja nepovratnu zemljišno-knjižnu granicu između entiteta, a njih uvodi u kapacitet jakih suverenih aranžmana sa odrednicama novonastalih država.
 

Dejtonska Bosna i Hercegovina postaje nepovratno izgubljena nada reintegracije i obnove bosanske državnosti. Daleko sam od primisli da je hudi Novalić sevep ovim rješenjima. Bit će prije da je bošnjačka politika zalutala u nakani očuvanja vlastite partijske moći, pa "pokajnički" pristala iščitavati vlastiti poraz eufemizmom kompromisa.

Konačno se realizuju projekti etno-teritorijalnih jedinica u BiH.

Federalno zakonsko riješenje jeste samo preslik Zakona o šumama RS-a (koji nikad nije ustavno osporen, a izvjesno rušljiv slovom Dejtona), a koji je identično zakonsko rješenje donio još 2012. godine.
Valja reći da su rješenja iz Zakona RS-a upravo ona koja je Karadžić-Krajišnik odredio Zakonom o šumama još 31.5.1994. godine. Slutiti je da će do konačnog usvajanja federalnog zakona i kantoni ostvariti vlasništvo na šumsko zemljište.

Nekako čudno i teritorij Federacija bi mogao postati prost zbir vlasništva razdvojenih etno jedinica Bošnjaka i Hrvata.

Nedostatak bilo kakvih reakcija na ove procese od međunarodne zajednice, valja iščitavati kao "uspješno dogovaranje strana u BiH" a što i jeste lukava mantra u zadnje vrijeme. Teritorij aranžmana u BiH (entiteta i kantona) nije i jednoznačnost sa vlasništvom na tom teritoriju, a što je nedvojbeno i potvrdila presuda Ustavnog suda o državnoj imovini.

Prirodni resursi i javna dobra BiH ustavno nisu i ne mogu biti samo vlasništvo ljudi u ma kojem entitetu ili kantonu. Iza ovih neustavnih, a prihvaćenih rješenja može stajati samo netransparentan i jak dogovor najbitnijih političkih igrača u BiH. Ja bih ih tražio u vinovnicima i sljedbenicima Prudskog sporazuma i Banjalučkog dogovora.

Ukoliko zažive naumljena zakonska rješenja vertikalna projekcija takve BiH konačno smješta bosanske muslimane, Bošnjake, u gruntovni geto. Razbijeni u tri enklave: Bosanska Krajina, Goražde i Srednja Bosna, u vrlo kratkim historijskim distancama postaju lakim plijenom regionalnih turbulencija. 
Na vratima ulaska u bošnjačku gruntovnu nahiju uskoro će pisati "Welcome to the Bosnian muslim ghetto."