Samo u BiH popis je politički-broj nije musliman, pravoslavac ni katolik

Mučno je gledati svakojake stručnjake koji na neki način objašnjavaju rezultate popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini. Neki od njih prihvataju rezultate, neki ih osporavaju, i jedni i drugi to rade da bi bili u milosti određenog političkog kruga.

Koliko je Bošnjaka, Srba i Hrvata? Ovo je političko pitanje, nije pitanje demografije ili statističke analize. To su tri broja koja zajedno sa još nekim brojevima daju ukupnu sumu Bosanaca i Hercegovaca. Problem je što se tom broju daju razne povijesne, nacionalne, etničke, religijske i druge osobine, koje sam taj broj nema. Broj nije ni zelen, niti crven, niti plav, niti je musliman, niti pravoslavac, niti katolik.

Kako je onda moguće da se toliko pažnje posvećuje tim njegovim izvedenim osobinama?

Odgovor je vrlo jednostavan – politika i politički subjekti  su uvijek prebrojavali „krvna zrnca“, s tim da to danas rade institucionalno i nazivaju to vitalnim nacionalnim interesom.

Uvijek je u pitanju društveni identitet koji se forsira, a dokazi su uvijek politički izvedeni iz konteksta.

Svi dokazi koji se uzimaju kao relevantni u zasnivanju određenog identiteta su jednostrani i usmjereni na dokazivanje razlika a nikada sličnosti, iako se mogu koristiti i u tu svrhu.

Politička prizma podrazumijeva izvođenje zaključaka na osnovu generalizacije i relativizacije pojedinaca, koji kada bi razumjeli o čemu se radi, nikada ne bi pristali na takvo svrstavanje u određenu grupu.

Promatrajući Bosnu i Hercegovinu i ljude koji ovdje žive, možemo zaključiti da oni imaju zajedničku povijest, običaje, etničko porijeklo, kulturu, artefakte kulture i jezik. Ono po čemu se oni razlikuju jeste vjerska pripadnost. Upravo je ova razlika bila tlocrt za političko zaokruživanje društvenih identiteta koji su neprijateljski raspoloženi prema svemu onome što su „drugačiji“ ugradili u zajedničku kulturu.

Kako je moguće tvrditi da Begova džamija nije kulturno naslijeđe Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini?

Kako je moguće tvrditi da Stara pravoslavna crkva na Baščaršiji nije kulturno naslijeđe Bošnjaka i Hrvata?

Kako je moguće tvrditi da Katedrala u Sarajevu nije kulturno naslijeđe Bošnjaka i Srba?

Svi pobrojani spomenici su kulturno naslijeđe i Bošnjaka, i Srba i Hrvata iz Bosne i Hercegovine.

Po jeziku, Bošnjaci, Srbi i Hrvati u Bosni i Hercegovini su jedan narod; po kulturi, običajima, porijeklu - također isti narod. Po etničkoj pripadnosti su isti narod. Međutim, ogroman je broj političkih konstrukcija koje na bazi redukcionizma kreiraju vještačke podjele, a niko ih nije doveo u pitanje.

Krenimo redom:

Da li je Bosna i Hercegovina multietnička država? Suštinski nije jer se radi o jednoj etničkoj grupi koja stoljećima obitava na ovim prostorima i dijeli zajedničke gene.

Da li je bosanskohercegovačko društvo multikulturalno? Nije, jer se kultura formirala kako samostalno tako i pod utjecajem osvajača, ali je naša.

Da li se običaji razlikuju unutar Bosne i Hercegovine? Postoje geografske specifičnosti, ali činjenica da običaje prepoznaju svi ljudi tog područja, govori u korist tome da se radi o unificiranoj društvenoj grupi.

Ovako bi bilo normalno gledati na društvo, jer razlike koje postoje su dokaz snage jednog naroda, a ne razlog za podjele.

Kako smo došli u poziciju u kojoj jesmo, trebali bismo pitati političare, jer je samo njima jasno kako je nemoguće biti Bosanac i Hercegovac, ali je moguće biti Bošnjak, Srbin i Hrvat?

Objašnjenje je jednostavno. Politika ne bira sredstva da dođe do cilja, a cilj je vlast. Najbolja vlast je ona temeljena na strahu od neprijatelja koji je isti kao ti, a odmah iza ugla vreba. Takva je situacija u Bosni i Hercegovini.

Tako da popis nema druge svrhe osim političke. U Bosni i Hercegovini popis neće biti korišten za razvojne strategije gdje su parametri iz popisa nužni. Nikoga ne zanima koja je dobna skupina najzastupljenija, kakav je obrazovni potencijal, koliko je radno sposobnog stanovništva i niz drugih podataka koji će nam biti važni za budućnost, za ekonomiju, industriju, poljoprivredu, kakva će biti potražnja za energijom, hranom, obrazovanjem i sl. Nas samo zanima koliko je muslimana, pravoslavaca i katolika, te na osnovu toga koliko će nacionalne stranke, koje se predstavljaju kao zaštitnici vitalnih interesa ovih grupa, moći legitimno, po principu pariteta, krčmiti ovo malo preostalih resursa.

Prosto je nemoguće da nema baš ništa što je u interesu svim građanima ove države.