Godine koje je pojeo optimizam: Sejdić i Finci presuđuju Čoviću i Izetbegoviću

- Na sastanku s Izetbegovićem dogovorio sam da bismo trebali riješiti presudu Sejdić-Finci u sljedeća dva mjeseca. To podrazumijeva izmjenu Izbornog zakona, kaže Dragan Čović, lider HDZ-a.

- Teško da ćemo to uraditi do kraja godine. Inače, mislim da gospodin Čović je malo više optimista nego je to realno – kaže Bakir Izetbegović, lider SDA.

Čudno je da se  Izetbegović bavi unutrašnjim svijetom optimizma Dragana Čovića, umjesto da govori samo o jasnim datumima nakon više od osam godina čekanja na implementaciju presude Evropskog suda. I pomalo namješteno djeluje ta neusaglašenost, jer Čović tvrdi da su se dogovorili.      

Za neupućene, a malo ih je, Čović i Izetbegović su koalicioni partneri koji najavljuju da će uvesti BiH i njene građane u EU. U suštini jedino prioritetno pitanje je rješenje obespravljenosti Ostalih.

U ovom slučaju Čović i Izetbegović govore samo o sebi, a ne o ključnom problemu nacionalne ravnopravnosti u BiH za što postoji i presuda iz Strazbura. Kada ih se spoji, to može proizvesti samo ozbiljne količine pesimizma.  

Očekuje se kandidatski status BiH do kraja 2017. godine, a na koji način su to zamislila ova dvojica osim famozne reformske agende, ne znaju pojasniti. 

Presuda „Sejdić-Finci“ nije hrvatsko pitanje, već pitanje pozicije Ostalih, ali upravo ti Ostali se sve manje čuju, jer su konstitutivni gluhi na njihove zahtjeve.

„Gluhi“ kažu da će se implementacijom presude Sejdić i Finci  ojačati i država i da više ne može biti izigravanja presude.

To je odluka suda koja se mora ispoštovati, ali u nju ovaj par želi ugraditi ono što oni žele napraviti od države BiH.

Možeš varati koliko hoćeš, ali ne možeš falsifikovati život. Suživota nema bez jednakopravnosti svih. Ako bi Ostali konačno dobili svoja prava, mogli bi motivirati sve druge da na jedan realan način gledaju na BiH kao zajednicu jednakopravnosti. Ali, nadmudrivanje se nastavlja, a rješenja nema.

Rokovi ističu, premda su ih upravo političari zadali sami sebi. Daleko su od rješenja jer svako ima svoju definiciju jednakopravnosti ali i Ostalih. Na varijaciju ove teme je za 30 mjeseci održano 150 sastanaka, 50 prijedloga je bilo na stolu, ali se rješenje nije našlo! Zašto onda Čović misli da može riješiti svoje pitanje za dva mjeseca?

Ustav Bosne i Hercegovine je i dalje neusklađen s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, kako i stoji u presudi u predmetu Sejdić-Finci, a dvotrećinska većina u državnom parlamentu se mora naći. Tamo sjedi 14 stranaka i bit će teško, ali bez toga BiH ne može u EU, bez obzira koliko vladajući pominjali napredak i hvalili svoj (ne)rad.

Iz sjedišta evropskih institucija za sada šute, ali je jasno da se implementacija presude „Sejdić i Finci“ shvata kao najozbiljniji ispit političke i demokratske zrelosti Bosne i Hercegovine. Presuda Sejdić-Finci ustvari traži da se počne odstupati od dejtonskog modela, te da se ekskluzivitet konstitutivnih naroda umanjuje, a ne povećava.

I upravo tu se vidi licemjerje lidera koji kada nemaju šta reći građanima, izuste ove nebuloze o optimizmu i pesimizmu. Građani i dalje jako loše žive i gledaju u vrata Evropske unije sa novčanicima ispražnjenim od optimizma.

Presuda Evropskog suda u Strazburu u slučaju Sejdić-Finci sve više postaje presuda ovoj političkoj garnituri, koju predvode Čović i Izetbegović. Što za njih djeluje vrlo pesimistično.