Pitanje sekularizma u jednoj državi nije pitanje rigidnog stava, nego istančanih osjećaja ljudi koji su izabrani voljom građana da u njihovo ime donose pravedne i humane zakone. Posebno je to važno u društvima u čiji sastav ulaze zajednice različite po svom religijskom habitusu. Upravo je bosanskohercegovačko društvo takvo, što mu je velika prednost, a sa druge strane zahtijeva dodatni napor u održavanju dobrih odnosa među zajednicama.
Iz ovog ugla treba promatrati inicijativu Studentskog parlamenta za oslobađanje studenata od nastavnih obveza za vrijeme trajanja džuma namaza.
Ovo je pitanje pravnog uramljivanja vjerske slobode i obaveze, a ne politikanstva na relaciji Studentski parlament, Vlada kantona, Muftijstvo Sarajevsko i Senat Univerziteta u Sarajevu. Radi se o pravu i obvezi svih muslimana, ne samo studenata; pravu i obvezi muslimana u cijeloj Bosni i Hercegovini. Da nije politikanstvo u pitanju inicijativa bi bila upućena zakonodavnom tijelu, predstavnicima vjerskih zajednica u Bosne i Hercegovine, Međureligijskom vijeću i svim onim koji bi mogli dati doprinos u formi prijedloga izmjena zakona kojima se ova prava uskraćuju.
Očito da pokretač inicijative, svjesno ili nesvjesno, zanemaruje činjenicu da muslimani studiraju i u drugim gradovima Bosne i Hercegovine i da su, primjera radi, njihova vjerska prava puno više derogirana u Republici Srpskoj – o čemu je javno govorio i uvaženi reis Kavazović. Mogao bih navesti mnogo primjera koji dokazuju da se radi o političkoj malverzaciji a ne istinskoj borbi za ljudska prava, u prilog tome ide i pribavljeno mišljenje Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo potpisano od strane gospodina ministra Elvira Kazazovića, člana iste one Vlade koja je samo tri dana ranije pokazala svu netoleranciju prema nemuslimanima.
Ministar smatra da zahtjev iz inicijative nije protivan pozitivnim pravnim propisima, pa upućuje Senat Univerziteta u Sarajevu da donese neku vrstu rješenja kojim se nastavni proces organizira na način da za vrijeme džuma namaza bude prekinut. Međutim, Ministar se nije očitovao o eventualnoj inspekcijskoj kontroli rada u okviru četrdesetosatne radne sedmice, propisane u Zakonu.
Moje mišljenje je da ovo pitanje treba da se riješi na nivou zakonodavnih vlasti države Bosne i Hercegovine, kroz izmjene i dopune Zakona koji su u koliziji sa zahtjevom iz inicijative. Nije Senat Univerziteta u Sarajevu nadležan da rješava po ovom pitanju, već zakonodavna tijela i ljudi koje smo mi svi izabrali da u naše ime vode računa o zakonitosti.
Dok god ovo nije ovako, smatram da se radi o primitivnom nacionalizmu koji se pokušava artikulirati kroz veoma loše nasilne poteze, čija je svrha urušavanje Bosne i Hercegovine i daljnje razjedinjavanje i radikalizacija građana cijele države, jer je ovo poruka koja se opet šalje iz glavnog grada. Glavno pitanje je u čijem interesu i za čiji račun rade pojedinci koji su direktno uključeni u ovu aktivnost?