Zašto je u BiH i javni dug tajna?!

Od 106 zakona koje je Vlada Federacije namjeravala pustiti u proceduru, potvrđena su samo 33 zakona u prošloj godini. Federalni parlament nije radio čitavo ljeto. HDZ je bojkotovao rad. Imali smo nadužu pauzu u radu Federalnog parlamenta. Ako je suditi po radu ove Federacije, bolje nam je da se više ne federaliziramo.

Premijer Fadil Novalić više djeluje politički nego izvršno. Ništa ne može uraditi bez konsultacija sa vrhom stranke. Treba pogledati njegove intervjue u kojima opravdava svoje postupke. Djeluje kao provincijski apotekar. Uz svaki potez Vlade šalje opravdanje i recept za primjenu. Ništa od Vlade nismo do sada dobili bez njegovih alibija i političkih pravdanja. Pritom se ta objašnjenja lansiraju bez preciznog razloga, pa djeluju kao odgovori bez pitanja.

Treba li analizirati koliko je uradila Novalićeva Vlada? Hoće li neko konačno reći koliko su nas zadužili nakon Nikšićevog mandata i gdje je utrošen novac? Ako smo nekada i znali koliki je vanjski dug, danas u jednom danu možete čuti tri-četri različite cifre javnog duga i to čak i od članova Vlade Federacije. Dakle, Vlada ne objavljuje ono što bi morala: Javni dug je javni i on mora biti dostupan svakom građaninu. Recimo kad premijer utvrdi da je Federacija smanjila javni dug, da li mu se treba vjerovati? Nedavno je rekao iznos vraćene rate i podignutog kredita i to jednostavno oduzeo. Gdje su precizni, jasni i nefrizirani izvještaji Vlade o javnom dugu? Otkad nismo čuli da se neko iz vlasti obratio javnosti, kako to čine u normalnim državama.

Mi uopšte ne znamo šta je sa dugom MMF-u i EBRD-u, šta sa dugovima javnih preduzeća, šta sa prodajom obveznica i posebno zaduženjima kod komercijalnih banaka? Spominje se historijski dug vlada prema komercijalnim bankama, koji je prešao dvije milijarde KM.

Sjetimo se da Vlada nikad nije objelodanila precizne uslove iz Memoranduma Vlade sa MMF-om za kredit od jedne milijarde KM. Tako je bilo i sa javnim dugom, za koji je samo objavljeno da je smanjen za blizu 300 miliona maraka.

Sve djeluje kao nedavna konferencija menadžmenta u Kliničkom centru Sarajevo. Tvrdilo se da je ušteđeno 63 miliona maraka a mi svi čekamo završni račun te ustanove. Da vidimo kako se poslovalo i gdje su se uštede dogodile. Na papiru i jednostavno, a ne na napetim konferencijama gdje se ne zna ni šta je prihod, ni šta dobit, niti koliki su troškovi.

Ima li ovaj narod uopšte pravo na javnost i transparentnost? Na javna objašnjenja rada Vlade Federacije, kantonalnih vlada, pa i javnih preduzeća? Čemu se sutra trebamo nadati i kako se ponašati ako je tajna čak i javni dug? I konačno, na osnovu kojih dokaza i činjenica koje nam nudi vlast mi možemo mjeriti nečiju odgovornost, nečije uspjehe ili neuspjehe? Mnogi će reći: Mnogo šta se osjeti na teškom životu i vidi golim okom. Je li vlast baš nedodirljiva pa može bez objašnjenja da se uradi tek 30 posto posla? Opet se postavlja pitanje učešća nezavisnih, stručnih ekonomista u odnosima vlasti i javnosti. Neko mora ovom narodu dati ozbiljne i tačne informacije. Novaliću i njegovoj Vladi ovaj činjenični vakuum i tajanstvenost imaju smisla. Ali, i onim upućenim u rad Vlade počelo je smetati što je i odgovornost postala strogo čuvana tajna.