Prodaja države ili BH Telecoma

Vlada Federacije BiH namjerava prodati BH Telecom. To građanima u Federaciji ne bi donijelo jeftinije impulse i kvalitetniju uslugu. Naprotiv, realno je očekivati da novi vlasnik otpušta radnike i smanjuje troškove, kako bi što brže vratio uloženi kapital.

“Novi list” iz Rijeke je prije godinu dana objavio: Broj zaposlenih u HT-u se od privatizacije smanjio s 11.500 na oko 3.600 uposlenih. Pa onda HT u 2017. godini otpušta sto stalno zaposlenih radnika. Stare radnike ovaj telekomunikacijski gigant mijenja agencijskim radnicima i studentima, koji su mnogo jeftiniji.

Srbija svoj nacionalni telekom operater nije prodala stranom kupcu. Dionice je ponudila građanima Srbije. Telekom Srbije poslije je poslovanje proširio na Bosnu i Hercegovinu, nakon što je kupio Telekom Republike Srpske.

Nema sumnje da najvećem telekom operateru u Bosni i Hercegovini treba ozbiljno restrukturiranje kako bi postao konkurentniji na tržištu. Koliko se može shvatiti, od toga ne bježi ni aktualna uprava kompanije.

Zbog čega je onda Vladi Federacije važna isključivo prodaja BH Telecoma umjesto njegovog unapređenja? Vladajućoj garnituri političara u FBiH stotine miliona KM od prodaje te kompanije došle bi kao kec na desetku u izbornoj godini. Glavni argument Vlade u borbi sa Sindikatom su visoke plaće u BH Telecomu. „Uzimajući u obzir opadajuće prihode i dobit predloženo je smanjenje pojedinih naknada na platu, koje su enormno visoke u odnosu na radnike u javnoj administraciji, a posebno u odnosu na one u realnom sektoru.“ Vlada u javnosti ovakvom pričom pravi alibi. Stvara atmosferu da je BH Telecom kompanija uhljeba. I da je treba prodati. Pa bi Vlada s tim novcem raspolagala kako treba. Kao da su se ljudi u BH Telecom zapošljavali sami. Političke partije, poglavito Stranka demokratske akcije godinama je zapošljavala svoje kadrove. Čelne ljude te kompanije nije birala struka, već politika. Plate privilegovanih stranačkih kadrova su ogromne u odnosu na apsolutnu većinu zaposlenih. Iz BH Telecoma su izvučeni milioni KM za političke partije prije nego se nadošlo na ideju prodati zlatnu koku.

Pričom o visokim platama u BH Telecomu Vlada pokušava dobiti podršku javnosti. Nastoji izazvati gorčinu kod nekoliko hiljada obespravljenih radnika Željezare, Krivaje, TTU i drugih uništenih kompanija od istoka do zapada zemlje. Može se reći da su premijer Novalić i njegovi savjetnici otkrili nakaradnu logiku. Poručuju nam da se neće boriti da minimalne plate u realnom sektoru porastu na nivo plata u telekomima, već da one iole normalne smanji na nivo realnog sektora.

Novalićeva Vlada često istupa propagandno prema javnosti: Ide nam odlično, brojke su sjajne, krize nema, svijetla budućnost se smiješi. U isto vrijeme građani vide sasvim drugu stvarnost.

Ovladati telekomom znači i dobiti enorman utjecaj u društvu, kontrolu sigurnosti, promet novca, vladavinu javnim mnijenjem. Mnogi smatraju kako je prodaja telekom operatera odricanje od onog što oni za jednu državu znače. I još nešto često važno: Pojedinci su odlično zarađivali na prodaji vrijednih državnih firmi. Prisjetimo se brojnih korupcijskih afera u regionu i primanja mita od istih onih koji su potencirali prodaje.