Vladino iscrpljivanje BH Telecoma

Rat sa BH Telecomom Vlada vodi na dva fronta. Na jednom ga želi prodati stranom kupcu, na drugom ovladati Telecomovim Sindikatom, koji broji više od 3.000 radnika. Zbog toga je premijeru Novaliću i saradnicima od izuzetne važnost da smijene aktuelnog predsjednika Sindikata Fikreta Alića.

Sindikat se snažno suprotstavio Vladi čija je namjera djelimična ili potpuna prodaja najvećeg telecom operatera u Bosni i Hercegovini. Ili na koncu, u kolektivnom ugovoru koji Vlada treba potpisati sa BH Telecomom, Sindikat traži klauzulu koja bi otpremninama zaštitila radnike u slučaju da se novi vlasnik želi riješiti dijela uposlenih, na šta Vlada ne pristaje. Istu matricu u martu je primijenio „Hrvatski telekom“, koji je za 60 otpuštenih radnika isplatio po 60.000 KM otpremnine. Vlada Federacije ne prihvata takve zaštitne mehanizme Sindikata - lakše je prodati firmu koja nema obavezu prema radnicima - pa Kolektivni ugovor između BH Telecoma i Vlade stoji nepotpisan već mjesecima. Ujedno, BH Telecom je jedina državna kompanija koja još nema potpisan ugovor sa Vladom.

Vlada, odnosno SDA, ili najpoštenije govoreći, dio SDA, može imati i političke interese da smijeni upravu Sindikata BH Telecoma. Uspiju li u tome, bili bi sigurni da u narednih pet mjeseci, koliko je ostalo do izbora, neće imati štrajk radnika te kompanije.

Iz SDA razmišljaju i dugoročno. Niko ne može predvidjeti rezultate oktobarskih izbora. Ukoliko SDA izgubi na izborima, Sindikatom bi mogli disciplinirati buduću Vladu i upravu BH Telecoma.

Sama ideja o prodaju BH Telecoma doima se suludom. Jer, i sa traljavim poslovanjem i stranačkim iscrpljivanjem koji traje godinama, BH Telecom je u 2016. ostvario neto dobit od 92,8 miliona maraka, što je povećanje u odnosu na 78,4 miliona iz 2015. Nema sumnje da BH Telecomu treba ozbiljno restrukturiranje i više domaćinskog odnosa uprave prema toj kompaniji. Ali je red da o tim stvarima ipak odlučuje struka a nikako politika.

Šta bi građani dobili u slučaju prodaje BH Telecoma. Može se reći da ne bi dobili ništa, kao što nisu dobili ništa ni građani susjednih zemalja koji su prodali nacionalne telekom operatere. U šta je uložen i gdje je potrošen novac koji je Vlada bh. entiteta Republika Srpska zaradila od prodaje banjalučkog telekoma Telekomu Srbije za 646 miliona eura 2006. godine? Cijena razgovora nije pojeftinila ni za jedan cent. U slučaju prodaje BH Telecoma naviše koristi bi opet imale političke partije. Nakon što su godinama isisavali novac iz kompanije, sada bi pokupili i kajmak od prodaje.

Ako BH Telecom treba nekome prodati, onda, recimo, kupci mogu biti građani Federacije, kao što je to uradila Srbija sa jednim svojim telekomom. Konačno, previđa se da će telekom operateri u svijetu vrlo brzo postati kanal preko kojeg će se obavljati sav platni promet. Gotovinsko plaćanje u budućnosti imat će sve manju važnost. Nasuprot tome, trend internet plaćanja postaje sve više rasprostranjen. Stanovnici nordijskih zemalja su već odavno navikli da plaćaju karticom, a sada to mogu činiti i telefonom. Njihove vlade su također bili pioniri u pružanju online usluga. I nisu prodali nacionalne telekome.