Ima igara, ali bez hljeba: Kad država ubija bez odgovornosti

“Hljeba i igara”, tako se liječila apatija građana starog Rima. U Bosni i Hercegovini, vlastodršci su prepolovili poslovicu, ostalo su nam samo „igre“. I to kakve igre - strašne, najstrašnije.

Raskošne gladijatorske igre i druge javne spektakle u organizaciji države možemo gledati na svakom koraku. Na ulicama autima ubijaju našu djecu i naše komšije „gladijatori od ranije poznati policiji“, očevi kolju gladnu djecu, a mi se bavimo zastavama i podjelama po nacionalnim torovima koje nam serviraju vlastodršci. 

Važne su nam i podjele fotelja unutar vladajućih koalicija. 

I mi i naša djeca postali smo mete poluobrazovanih i nezrelih ljudi, odgojenih u društvu u kojem se bahatost i bezobzirnost nagrađuju, a odgovornost i poštenje ismijavaju, pročitah ovo kod Mirsada Hadžikadića i sjetih se da smo izgubili svaki interes za politiku i brigu o javnim interesima, a sve pitomo prepustili divljim i novokomponovanim birokratskim klikama.

Ima igara, ali hljeba nema. 

Gdje smo to zakazali, ko nas uporno šalje na krivi put u kojem je na kraju tri mališana, svojom rukom, na najsvirepiji način ubije njihov tridesetsedmogodišnji otac, a onda izvrši samoubistvo.

Do mene dolaze glasine da je nesretnik, nakon što ga je ostavila žena s troje maloljetne djece i to zbog neimaštine, najavio ovaj tragični čin i to u Socijalnoj službi u Bihaću! Ali da biste tu informaciju provjerili morate kontaktirati Službu socijalnog rada u Bihaću. Ali, ne lezi vraže, tamo niko osim direktora ne daje informacije. A, direktor, njegovo veličanstvo, nije tu!

I odgovor na pitanje gdje smo pogriješili krije se upravo u toj činjenici. U truhlom sistemu, gdje država direktno “sarađuje” u ubijanju građana, tako što ležerno posmatra igru sirotinje, života i smrti. 

Bez odgovornosti iz udobnih fotelja i ugodno toplih kancelarija, najčešće bez adekvatnog obrazovanja, ne radeći svoj posao, samo prosljeđujući nesretnike da se za pomoć obrate na krajnje adrese u džehenemu. 

U međuvremenu ćemo uzalud tražiti objašnjenje zašto je moguće da ovo društvo instalira na funkcije likove kojima je život drugih ljudi, čak i djece, nebitan. Kako ostati imun na sve ovo, a ne obući žuti prsluk. Iako bi, zbog prilika u BiH trebalo obući crvene prsluke, da se oni, koji nam kroje sudbinu, prisjete koliko su do sada zla proizveli.

Ako ubrzo ne krenemo graditi zajednicu, društvo na plemenitim i ljudskim temeljima, crno nam se piše. 

Slavimo disciplinsku mjeru prema glavnoj tužiteljici Dalidi Burzić, dok Dženanov skriveni ubica trlja ruke, jer je svaki novi dan, nova pobjeda za njega. 

Slavimo populizam i igramo se našim životima. Vrijeme je za drugačiju budućnost. Ovo društvo pogrešnih vrijednosti promoviralo je redom pogrešne ljude, dalo im važnost i počastilo ih privilegijama. 

Oduzmimo im privilegije, gurnimo im odgovornost u ruke. Zaustavimo njih i zaustavit ćemo ovo nepotrebno propadanje.