Tuk na utuk, da se sakrije lopovluk

Vlasti nema, a sve su prilike da je u dogledno vrijeme neće ni biti. Naročito ako strane kadije ostanu u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. Od Izbornog zakona, apelacija i deklaracija, ANP-a do stranih sudija. Kao na traci se smjenjuju uslovi za formiranje vlasti u Bosni i Hercegovini. Svako ima svoje planove, ali niko nema dovoljnu moć da ih realizuje.

Šta li je onda zamislio Milorad Dodik, član Predsjedništva i lider SNSD-a kada je iz nehata ili namjerno ispalio svoj uslov: “Odlazak ustavnih sudija uslov za formiranje vlasti”. Ustavne sudije, stranci generalno, odavno su smetnja Dodikovim političkim naumima. Prijetio je politički manipulator iz Laktaša referendumima i kojekakvim drugim čudima. Ali, na kraju je završavao s političkim krzamakom.

Formiranje vlasti je od prošlog oktobra predmet zahtjeva i uslova nekoliko strana u postupku. Igru je otvorio poraženi Dragan Čović. Nakon što je prestao s oplakivanjem stolice u Predsjedništvu i proglašavanjem Željka Komšića, člana Predsjedništva BIH, personom non grata u općinama obilježenim UZP-om, Čović je otvorio novo političko ratište. 

Iz mostarske hacijende je povikao “nema vlasti bez izmjena Izbornog zakona”. Nisu Čoviću cilj korektni i pošteni izbori, neko pravljenje etno-izbornih zona. Time bi lider HDZ-a omogućio svojoj stranci i sebi vječno učešće u svim bitnim političkim procesima u BiH.

Bakir Izetbegović, lider SDA, možda se i najslabije snašao u političkoj borbi za što veće uslovljavanje formiranja vlasti. Igrao je Izetbegović na opciju apelacija i deklaracija. Ali osim dnevno-političkog talasanja nije postigao ništa.

No, političko neumijeće Bakira Izetbegovića u određenoj mjeri spasilo je karakterno ponašanje sada predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića, koji je od prvog dana jasno poručio: “ANP pa mandatar i formiranje vlasti”. Komšić je do danas ostao pri tom stavu.

Igrao se lider SDA prepakivanjem ANP-a, s Čovićem i Dodikom potpisivao principijelne sporazume, koje su na kraju neprincipijelno odbacivali.

S druge strane nevidljive entitetske linije Milorad Dodik spremao se za političko spaljivanje koalicije SDS - PDP u Vijeću ministara. Bio je Dodik spreman ovladati političkim životom BiH. Zatečen situacijom oko ANP-a, prijetio je, svakodnevno primao ruskog ambasadora i tražio savjete. Ali, badava. Dodik ni danas nema svoje ljude u Vijeću ministara.

No, nisu Dodiku samo stranci u Ustavnom sudu problem. On je sebi stvorio međunarodnih neprijatelja za najmanje dva politička vijeka. Ima on, kao i Čović, pokojeg stranog prijatelja. Problem je što su im ti prijatelji sve skuplji i što iznova imaju nove prohtjeve.

Smeta lideru SNSD-a i OHR, ne voli ni Vijeće za implementaciju mira, na popisu je i Ambasada SAD. Sve sami stranci, a dragi im Bosanci.

Čini se da Dodik pomalo ostaje sam u pokušaju borbe sa zapadnim silama. Istina, tetošenje ruskog ambasadora još je aktivno. Ali, Aleksandar Vučić, barem javno, okrenuo je ploču.

Sakupio je Dodik sve političke predstavnike bh. Srba na eglenisanje kod kneza Aleksandra Vučića. Ali ni to mu nije donijelo ništa. Povod za eglenisanje bila je deklaracija SDA koju su u RS okarakterisali kao poziv na belaj. Vučić je Dodika “ohladio” i rekao da nikakva sukobljavanja neće biti od interesa. Vratili se bh. Srbi u domovinu, a Vučić na Dodikovom jadikovanju prikupio evropske poene.

Svi Dodikovi međunarodni neprijatelji zagovaraju normalnu državu Bosnu i Hercegovinu, s punim pravima za sve njene građane. Kako onda da se Mile saglasi s njima. Njemu je kaže mrsko sve što je vezano s BiH. Osim para. To će prihvatiti i od Bosanaca i od stranaca. U parama i talovima i leži zec zvani formiranje vlasti. Sve dok Dodik, Čović i Izetbegović podižu temperaturu u državi nestabilnih odnosa, niko ih neće pitati kako će riješiti korupciju, kada će početi trošiti akcizni novac na gradnju puteva, kako popraviti sudstvo…

Reklo bi se da bh. lideri vlast formiraju po principu tuk na utuk, sakrij lopovluk.