Manje doktora više kamera

Od 2016. godine otkako Kliničkim centrom Univerziteta u Sarajevu upravlja Sebija Izetbegović broj bolničkih kreveta smanjen je za 450. Smanjio se i broj klinika, broj ljekara i drugog osoblja, obim usluga koje se pružaju u KCUS-u, ali je količina novca koja se izdvaja za KCUS ostala ista, pa i veća.

Budžetom za 2020. godinu Zavod zdravstvenog osiguranja KS planirao je 7,5 miliona KM više nego u ranijem periodu. Objašnjenje zbog čega je došlo do povećanja tranše dok bolnica smanjuje kapacitete javnosti nije poznato.

Izvori Novinske agencije Patria iz KCUS-a ogorčeni su stanjem u ovoj bolnici. Tvrde da ljekari rade u atmosferi straha i potpunom odsustvu bilo kakvih moralnih načela. To često vide i pacijenti koji su najviše oštećeni. Jedan takav primjer još uvijek traje, a riječ je o djevojčici Nadin Smajlović za koju KCUS nema terapiju, a pritom je Izetbegović izrekla javnu zabranu liječenja djevojčice. I takva izjava prošla je potpuno bez reakcije svih udruženja za zaštitu prava djece, ombudsmena, ljekarskih komora i drugih institucija.

Oni i koji se usude iznijeti svoj stav ili neslaganje sa odlukama generalne direktorice KCUS-a Sebije Izetbegović nađu se na udaru isprobanih metoda – mobinga, zastrašivanja, ucjena ili disciplinske prijave.
Iskustvo, zvanje, znanje na KCUS-u su u drugom planu, dok se traži podobnost, ali ne i sposobnost. Kako zdrav razum može objasniti odlazak 162 ljekara specijalista. Tek nekolicina je došla na KCUS, dok se neki nisu dugo ni zadržali.

Na KCUS-u je u isto vrijeme dok je smanjivan broj kreveta povećavan broj kamera za videonadzor i broj zaštitara. Strahujući od odmazde ljekari izbjegavaju direktne susrete ili razgovore na mjestima gdje su postavljene kamere. Metode koje je uvela Izetbegović “radi uspostavljanja reda” zapravo su više metoda discipliniranja ljekara. Da li u takvoj atmosferi stalnog nadzora ljekari mogu i trebaju raditi svoj posao. Zašto su dužni pisati izvještaje o tome šta su radili tog dana, ako već generalna direktorica tvrdi da su “neradnici sami otišli”. Zašto ljekari moraju objašnjavati zašto su nekom pacijentu radili CT, magnetnu rezonancu ili neku drugu dijagnostičku metodu?

Izvori Patrije koji već godinama gledaju kako se KCUS pretvara u društvo jednog lica navode da o katastrofalnim posljedicama spajanja klinika niko i ne govori. Svakim spajanjem klinika ili pretvaranjem klinika u odjeljenja smanjuje se broj kreveta. Niko sa sigurnošću ne može reći šta je krajnji cilj Izetbegović. Neki pretpostavljaju da se ide na potpuno kadrovsko urušavanje KCUS-a kako bi se napravio prostor za uvlačenje stranog partnera uz podršku političkih saradnika svog supruga i SDA.

I dok Izetbegović tvrdi kako KCUS radi bolje nego ikad, demantuju je više nego jasni podaci.

Veliki broj operacija se više ne izvodi na KCUS-u, naročito kada je riječ o operaciji djece. Primjera radi podaci za 2014. godinu pokazuju da su doktor Edo Omerbašić i Sanko Pandur operisali 68 djece sa urođenim srčanim manama i to starosti od 0 do 7 godina.
Naredne godine Omerbašić je operisao 40-ak djece. Nakon što je napustio KCUS broj operisane djece spao je na tek šest. Zanimljiv slučaj je da je najmlađi pacijent rođen 1980. godine (36 godina) te da se ta operacija ubraja u dječije jer je riječ o operaciji atrijskog septumskog defekta (ASD) i Ventrikularnog septalnog defekta (VSD) što je jedna od najčešćih prirođenih srčanih greški. Obično se operiše u najranijem djetinjstvu.
Broj tih operacija u 2017., 2018. i 2019. iznosio je ukupno šest.

Da KCUS ide pogrešnim kursom pokazuje i podatak da je bolnička apoteka bez antibiotika, pa tako primjerice ordiniranu terapiju koju propiše infektolog pacijent ne može primiti. Drugi problem je što takvih antibiotika nema u slobodnoj prodaji jer je riječ o ampularnim antibioticima namijenjenim za bolničke terapije.

Upućeni izvori tvrde da je smrtnost na KCUS-u bila 2%, a da danas ona iznosi 12% što prelazi sve evropske i svjetske standarde za šest puta. Tome u prilog ide činjenica da nikada nije izvršena analiza opravdanosti zatvaranja KUM-a KCUS-a ponedjeljkom i petkom. Nikada nismo saznali koliko je pacijenata iz Opće bolnice “Prim.dr. Abdulah Nakaš” moralo odmah biti prebačeno u KCUS-a, a koliko ih je u toj vremenskoj stisci izgubilo život. Već šestu godinu traje samovolja Izetbegović da odmori svoje ljekare bez obzira što Opća bolnica ne može pružiti usluge iz tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite.

Ovakvi slučajevi alarm su za nadležne institucije, prvo one strukovne kao što su ljekarske komore, a onda i za nadležne institucije inspekcije, ministarstva zdravstva, pa na koncu i tužilaštva. Ko i s kojim pravom ugrožava bilo čiji život? Ko i s kojim pravom može zabraniti bilo kome liječenje ili dolazak na KCUS? I ko i s kojim pravom određuje ko će živjeti i kako će se liječiti?