Zbog loše politike dva ministra, BiH austrijskom Strabagu mora isplatiti višemilionski iznos

BiH, (Patria) - Bosna i Hercegovina će austrijskoj kompaniji Strabag platiti više od 1.000.000 eura odštete zbog raskida ugovora za izgradnju mosta Svilaj. Istovremeno, Republika Hrvatska koja je partner Bosni i Hercegovini u istom projektu će platiti upola manji iznos, ali je od BiH zatražila da joj namiri štetu u istoj vrijednosti, jer je krivac za propuste u ugovoru.

U ovoj štetnoj operaciji za Bosnu i Hercegovinu učestvovala su i dva ministra komunikacija i prometa BiH: Rudo Vidović i Damir Hadžić. Analitičari za Vidovića ocjenjuju da je BiH u nepovoljan položaj doveo svojom nekompetencijom i nespremnošću da animira državni aparat da izvrši svoje ugovorne obaveze. Za Hadžića ocjenjuju da je teško utvrditi da je postupao sa dobrim namjerama.

Ugovor sa austrijskom kompanijom je raskinut 2012. nakon što je istekao rok za uvođenje te kompanije u posjed nekretnina i početak radova na izgradnji mosta Svilaj.

U skladu sa sporazumom sklopljenim 1. decembra 2010. godine između Vlade Republike Hrvatske i Vijeća ministara BiH o izgradnji međudržavnog mosta preko rijeke Save kod Svilaja i priključnih graničnih dionica autoceste na koridoru 5C, Hrvatske autoceste su kao naručitelj početkom februara 2012. godine sklopile ugovor o građenju mosta sa izvođačem Strabag AG na ugovoreni iznos nešto veći od 20 miliona KM plus PDV.

Usljed propusta da se izvođač uvede u posao, Strabag je raskinuo ugovor o građenju, a obavijest o tome je poslao u junu 2012. godine. Odmah je poslan i zahtjev za isplatu nastalih troškova i izgubljene dobiti. To je bilo ugovorno pravo Strabaga.

Činjenica je da je državni aparat BiH morao efikasnije djelovati u ishođenju urbanističke saglasnosti i odobrenja za građenje, pa je posve opravdano da dovođenje do kršenja tog ugovora ide na dušu tadašnjem ministru Rudi Vidoviću.

Sva naknadna postupanja Ministarstva komunikacija i prometa BiH, nakon što je Strabag pokrenuo raskid ugovora, su umjesto do minimalne dovela do maksimalne štete za Bosnu i Hercegovinu.

Pokretanjem raskida ugovora od strane Strabaga je nastao spor koji se prema odredbama ugovora nastavio rješavati pred Vijećem za rješavanje žalbi. Određeni iznos na ime naknada za izgubljenu dobit presuđen je u korist austrijske kompanije. BiH i hrvatska strana su taj iznos trebale platiti popala. Hrvatska se odlučila da svoj dio plati odmah, dok je bh. strana odbila platiti svoj dio. U tom momentu još uvijek je bilo moguće postići sporazumno razrješenje spora ili u najgorem slučaju platiti dio koji je platila Hrvatska. Bh. strana je propustila da ozbiljno analizira presudu Vijeća za rješavanje žalbi. Da je to uradila utvrdila bi da su šanse za dobivanje spora protiv Strabaga na Arbitražnom postupku minimalne ili nikakve.

Stoga se može evidentno reći da je odluka o pokretanju arbitraže štetna odluka, neutemeljena na realnim izgledima za uspjeh, da je donesena isključivo u svrhu odgađanja roka u kojem je bh. strana trebala priznati svoje propuste i posljedično tome izmiriti svoje obaveze. Ne može se reći da je bh. strana postupala u neznanju jer je imala vrlo jasan stav hrvatskog partnera koji nije napravio istu grešku.

Nakon toga stvari se odvijaju gotovo po automatizmu. Arbitražni postupak traje dugo, uključuje mnoštvo procedura i visoke troškove koje plaća u cijelosti strana koja izgubi spor.

Kako je bh. strana izgubila, početna brojka za isplatu štete se gotovo utrostručuje.

Krivični zakon Bosne i Hercegovine u Članu 224. propisuje: Službena ili odgovorna osoba u institucijama Bosne i Hercegovine koja svjesnim kršenjem zakona, drugih propisa ili općeg akta ili propuštanjem dužnosti nadzora, očigledno nesavjesno postupi u vršenju dužnosti, pa usljed toga nastupi teža povreda prava drugog ili imovinska šteta koja prelazi iznos od 1.000 KM, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina.

Drugi stav istog člana propisuje da ukoliko imovinska šteta prelazi iznos od 10.000 KM, učinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.