Politički život ubijenog Olivera Ivanovića

BEOGRAD, (Patria) - Nepoznati napadači upucali su Olivera Ivanovića u utorak ujutro u Kosovskoj Mitrovici, a on je ubrzo podlegao povredama. Zadobio je pet prostrijelnih rana, iako je odmah prevezen u bolnicu ljekari su konstatovali smrt.

Oliver Ivanović rođen je 1. aprila 1953. godine u porodici crnogorskog porijekla u selu Rznić kod Dečana, a osnovnu školu i srednju mašinsko-tehničkog smjera završio je tadašnjoj Titovoj Mitrovici.

U mladosti je želio da bude pilot, ali je zbog urođene očne mane morao da napusti studije na Vazduhoplovnoj akademiji u Zagrebu i vratio se na Kosovo, gdje je postao inžinjer mašinstva i šampion u karateu. Naknadno je apsolvirao i na Ekonomskom fakultetu u Prištini. Bavljenje karateom uticalo je da usavrši znanje stranih jezika, pa je Ivanović govorio engleski, albanski i italijanski jezik. Živio je u Kosovskoj Mitrovici. Bio je u braku i imao četiri sina.

Šira javnost je za njega čula nakon završetka kosovskog rata 1999., gdje se pojavio kao jedan od lidera "čuvara mosta" koji su kontrolisali most koji spaja sjevernu i južnu Kosovsku Mitrovicu. Nakon oktobarskih promjena bio je jedno vrijeme na čelu Srpskog nacionalnog vijeća, ali je brzo pao u nemilost Beograda, između ostalog zato što se otvoreno zalagao za izlazak Srba na kosovske izbore. U dva navrata bio je poslanik u parlamentu Kosova, a od 2008. do 2012. i državni sekretar u Ministarstvu za Kosovo i Metohiju dok je ministar bio Goran Bogdanović. Sem toga jedan je od rijetkih srpskih političara koji tečno govori albanski.

U januaru 2014. Ivanović je iznenada uhapšen na osnovu optužnice za ratne zločine koju je protiv njega podigao tužilac Eulexa, pravosudne misije Evropske unije na Kosovu. Ovo je za mnoge bio šok, jer Ivanovića do tada niko, čak ni ekstremni albanski nacionalisti, nije dovodio u vezu sa ratnim zločinima.

Optužnica ga je teretila da je kao član srpskih paravojnih formacija u dva navrata (1999. i 2000.) organizovao maltretiranje i ubistva albanskih civila u Mitrovici. Tokom većeg dijela suđenja, koje je trajalo tri i po godine, Ivanović je boravio u zatvoru, prvo u Prištini, a zatim, poslije štrajka glađu u Mitrovici, da bi posljednjih šest mjeseci proveo u kućnom pritvoru.

Prvostepeno je po jednoj tački optužnice osuđen na devet godina zatvora, dok je po drugoj oslobođen. Pušten je na slobodu tek u junu ove 2017. godine, nakon što je kosovski Apelacioni sud potvrdio oslobađajuću presudu, dok je osuđujuću poništio i naložio ponovno suđenje. Inače, ogromna većina svjedoka optužbe odbila je da na sudu tereti Ivanovića, a većina posmatrača ocijenila je proces kao montiran.

Ko god je mislio da će se Ivanović nakon ovog tretmana povući iz politike, grdno je pogriješio, jer je nakon izlaska na slobodu odmah najavio da će se na lokalnim kosovskim izborima, koji su održani krajem oktobra, kandidovati za gradonačelnika Mitrovice, što je izazvalo novi talas nevolja: zapaljen mu je automobil, a pojedini članovi njegove stranke (Građanska inicijativa SDP) iznenada su odlučili da mu okrenu leđa.

Krajem septembra 2017. godine dao je veliki intervju novinaru beogradskog sedmičnika Vreme Dejanu Anastasijeviću u kojem je govorio o problemima Srba na Kosovu. Intervju je izazvao veliku pažnju u srbijanskoj javnosti.

- U posljednjih par godina u Mitrovici smo imali preko pedeset slučajeva paljenja automobila, bacanja ručnih bombi i dva neriješena ubistva. Sve se to dešava na teritoriji od dva i po kvadratna kilometra, koja je potpuno pokrivena sigurnosnim kamerama. Očigledno je da se policija boji da se ne zamjeri počiniocima, ili su počinioci uvezani sa sigurnosnim strukturama – kazao je Ivanović za Vreme.

- Nevjerovatan je osjećaj ugroženosti, straha kod naroda. Od stotinjak ljudi sa kojima sam razgovarao tokom prvih par nedjelja na slobodi, nema nijednog koji u prvih par rečenica nije postavio pitanje bezbjednosti. Da se odmah razumijemo: ti ljudi se ne boje Albanaca nego Srba, lokalnih kabadahija i kriminalaca koji se voze u džipovima bez tablica. Droga se prodaje na svakom ćošku, svaki roditelj strepi zbog toga. Bilo je toga i ranije, ali ne u ovolikoj mjeri i nisu se ti ljudi ponašali bahato kao sada. Policija sve to gleda i ne reaguje, pa se građani osjećaju nezaštićeno, iako su u kosovskoj policiji na sjeveru sve naši ljudi, Srbi. Neki od njih su iskusni policajci koji su ranije radili za MUP Srbije, ali ni oni ne rade ništa.

Tragično je da poslije osamnaest godina života u strahu od ekstremnih Albanaca Srbi sada strahuju od ekstremnih Srba i iseljavaju se zbog toga. Do te promjene je došlo dok sam bio u zatvoru i ja je možda bolje uočavam nego oni koji su to proživjeli postepeno, ali je očigledno: ljudi su preplašeni i ćute ili se pakuju za selidbu. Ako država ne preduzme nešto da se ovaj trend zaustavi, postoji ozbiljna opasnost da se sjever Kosova sruši i da sve što smo čuvali svih ovih godina nestane. Ranije smo znali gdje je front, ali sad ne znamo jer je front među nama – poručio je Ivanović.

Smatran je čovjekom dijaloga s Albancima, što je mnogim ekstremistima među Srbima i Albancima predstavljalo problem.

Sahranjen je u četvrtak 18. januara 2018. godine na Novom groblju u Beogradu, a njegova supruga je nakon sahrane poručila kako se porodica neće više vraćati na Kosovo.