SARAJEVO, (Patria) - Osnovni sud u Prištini u četvrtak 1. februara 2018. godine proglasio je Nasera Keljmendija krivim za neovlašteno posjedovanje narkotika u cilju njegove distribucije i osudio ga na šest godina zatvora, dok je po ostalih osam tačaka optužnice oslobođen, uključujući ubistvo Ramiza Delalića.
"Moramo reći da nismo sasvim sigurni da su bosanske vlasti podnijele sve dokaze koji su relevantni u predmetu. U mnogim prilikama, tužilac, odbrana, i sam sud, bili smo iznenađeni dokazima koji su se pojavljivali i koji su nam odjednom uručile bosanske vlasti", navela je sutkinja Ana Adamska Gallant.
Otpale su prva tačka optužnice za kriminalno organiziranje i druga tačka za organizovano ubistvo Ramiza Delalića Ćele. Treća tačka optužnice odnosila se na trgovinu narkoticima i Keljmendi je zbog toga osuđen na šest godina.
Dakle, bez obzira što je privukao orgomnu pažnju javnosti, ovaj proces je propao. Kao i u svim brojnim drugim slučajevima potrošena su velika finansijska sredstva i ogromna energija. Na kraju se ispostavilo nizašto.
Posljedice se tiču i gubljenja i ono malo ugleda što ga je imalo pravosuđe. Priča o pravnoj državi definitivno je došla u ćorsokak. Povjerenje u državne organe palo je na najniže grane. Činjenica je da je nakon desetina ovakvih propalih sudskih procesa ogroman novac džeparen iz budžeta. Pokazuje se da pravosuđe u Bosni i Hercegovni često služi za obraćun sa političkim neistomišljenicima, ili da politika utječe na sudske procese. O tome se jednim dijelom govori i u Rezoluciji Vijeće evrope usvojena prije nekoliko dana.
Dragan Čović je oslobođen samo jer je nestao dio dokumentacije prilikom transporta iz jednog u drugi sud.
Živko Budimir je oslobođen, jer je nakon silnih optužnica ostalo samo problematično posjedovanje pištolja, kojem je dan prije istekla dozvola. Mirko Šarović je godinama proganjan i konačno oslobođen u nedostatku dokaza.
Procesi za dokapitalizaciju Energopetrola od INA – Mola, u kojima je optuživan bivši premijer Nedžad Branković, su godinama vođeni i na kraju zatvoreni bez krivice, iako je država oštećena za stotine miliona KM.
Sjetimo se slučaja „Gibraltar“, spektakularnog hapšenja, iznošenja u javnosti desetina indicija pljačke i pranja novca grupe sa provoptuženim Nevenom Kulenovićem. Svi optuženi su grupno oslobođeni. Pamtimo i hapšenje Šemsudina Mehmedovića i puštanje na slobodu bez obrazloženja niti bilo kakve pravosudne reakcije.
Mirsad Vatrač je za zločine osuđen na 10 godina prvostepeno, a februaru 2016. pravosnažno oslobođen nakon 13 mjeseci pritvora. Danas tuži državu i traži, s pravom, ogromnu odštetu. Fatih Hasanović koji je boravio u Siriji, tužio je BiH jer je 30 dana bio u pritvoru a nikad nije došlo do pokretanja krivičnog postupka. Traži odštetu.
Već sada se govori o nedostatku dokaza i neodrživoj optužnici protiv Amira Zukića. Naime, u toj optužnici ne postoji niti jedan kompromitirajući detalj protiv Zukića, niti ga je ijedan svjedok optužbe sreo u putu, a ne optužio.
Mogli bi se danima nabrajati izgubljeni procesi tužilaštava, ali i sudova zbog nerada, lošeg rada i neznanja. Ima sumnji da se radi i o korupciji i primanju mita.
Da se ne zaboravi, radi se o novcu uzetom od poštenih građana i njihove djece.
Jedini procesi koje tužilaštva nisu izgubila ili se tiču sirotinje ili predmeti još nisu ni izvađeni iz ladica.
Nakon slučaja „ubistva“ mladića Dženana Memića, sve se više komplicira istraga koja je išla, moglo bi se reći, u dirigovanom ili naručenom smjeru. Kontradiktornosti se svakodnevno množe.