Mržnja prema Nataši Kandić: Pravo lice Vučićeve Srbije

BEOGRAD, (Patria) - Dvojica američkih kongresmena Roger Wicker i Eliot Engel nominovali su prošle sedmice Natašu Kandić i Fond za humanitarno pravo za Nobelovu nagradu za mir 2018. godine.

Nataša Kandić osnovala je Fond za humanitarno pravo u Beogradu 1992. godine kako bi dokumentovala teška kršenja ljudskih prava počinjena za vrijeme sukoba tokom raspada bivše Jugoslavije. 

- Više od 25 godina kasnije, Fond za humanitarno pravo nastavlja da se bori za pravdu za žrtve ratnih zločina i suprotstavlja ekstremnom nacionalizmu i etničkim tenzijama koje i dalje tinjaju na Zapadnom Balkanu - navodi se u saopštenju Helsinške komisije.

U obrazloženju nominacije, između ostalog se kaže da je detaljna dokumentacija FHP-a o tim zločinima postala ključna za izvršenje pravde, kako u Međunarodnom krivičnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju, koji je okončao rad krajem 2017. godine, tako i u nacionalnim sudovima za ratne zločine u zemljama regiona. 

- Glavni počinioci zločina, uključujući političke i vojne lidere, po prvi put od Drugog svjetskog rata pozvani su na odgovornost na međunarodnom nivou. Preživjelim žrtvama i traumatizovanim zajednicama u kojima su živjeli pružena je šansa da ponovo izgrade svoj život. Zemlje regiona podstaknute su da se pridržavaju vladavine zakona i prihvate naslijeđe strašne prošlosti - ističe se u saopštenju Helsinške komisije. 

Kongresmeni navode da je Fond nastavio svoj rad "u sredini neprijateljski nastrojenoj prema borcima za ljudska prava", kao i da u Srbiji "suviše ljudi pokušava da negira stravične zločine ili ih opravdava satanizujući žrtve". 

- Još veći broj je ćutao dok se etničko čišćenje nesmetano odvijalo. Nasuprot tome, sa Natašom Kandić na čelu, FHP se javno oglašavao protiv činova agresije, izvještavao o počinjenim zločinima i odbacivao mržnju na kojoj su bili zasnovani. Iako je to nemoguće izmjeriti, uvjereni smo da su napori Fonda odvratili neka dodatana kršenja ljudskih prava - ističu predlagači.

Kongresmeni navode da je Nataša Kandić danas inspiracija novoj generaciji "posvećenih mladih profesionalaca koji vode FHP", kao i da "nema osobe niti organizacije dostojnije Nobelove nagrade za mir" i da bi odlazak nagrade u njihove ruke doprinio miru i pomirenju u regionu, ali i drugim dijelovima svijeta. 

Međutim, ugled koji Nataša Kandić uživa u svijetu, za današnju Srbiju, koju Aleksandar Vučić želi pokazati kao regionalnog lidera u procesu pomirenja predstavlja sramotu i izdaju nacionalnih interesa.

Tabloidi i najčitaniji dnevni listovi u Srbiji, poput Informera, koji predstavlja nezvanični bilten Vučića i njegove SNS, ismijali su inicijativu o prijedlogu Nataše Kandić za Nobela.

Haški optuženik Vojislav Šešelj, s kojim je Vučić, barem formalno u sukobu, dobio je ogroman prostor u Vučićevim medijima, kako bi iskalio mržnju prema Nataši Kandić. Šešelj je otišao toliko dalkeo da je poručio kako bi Nataši dao Nobela, ali posthumno.

- Ja bih najradije Natašu Kandić nagradio glogovim kolcem. Sam bi se prihvatio da taj kolac posiječem, obradim, zašiljim i na njega Natašu Kandić nasadim. Volio bih, dok taj proces traje, da joj Đilas svojim umilnim glasom pjevuši njemu najdražu ustašku pjesmu „o moj druže beogradski“ – napisao je Šešelj.

Nakon što je građanski i pristojni dio Srbije žestoko reagovao na na ovakav Šešeljev govor mržnje, on je odgovorio novom izjavom, koja je jednako gnusna kao i prva.

- Sav najgori beogradski šljam i ološ silno s euzbudio zbog mog prijedloga da se Nataši Kandić umjesto Nobelove nagrade dodijeli glogov kolac. Biće posla. Kandidati se sami javljaju. Nije istina da Nataši Kandić prijetim smrću. Ona bi na kolcu bila živa. Još bi i serijske orgazme doživljavala – poručuje Šešelj.

Jedno civilizovano i uređeno građansko društvo bilo bi polaskano nominacijom bilo kojeg svog državljanina za Nobelovu nagradu za mir. Srbija je danas, očito, daleko od takvog društva. Ili barem njen većinski dio.

Ovakva količina mržnje prema Nataši Kandić, ženi koja je u najgorim trenucima imala dovoljno građanske hrabrosti i ljudskog morala, da pokuša sačuvati obraz jednog naroda i države, pokazuje da Srbija nije previše odmakla iz mraka ratnih devedesetih.

Koliko god se Vučić trudio da nas ubijedi u suprotno.