Analitičari: Čović kalkuliše između Beograda i Zagreba

Predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića optužuju da više radi za srpske nego za hrvatske interese u Bosni i Hercegovini. Bliži je Beogradu nego Zagrebu.

Tokom nedavne službene posjete Hrvatskoj srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić otvoreno je poručio da su odnosi Srbije sa političkim predstavnicima Hrvata u BiH izuzetni. 

„Dragan Čović je rado viđen gost u Srbiji, i uvijek je dobrodošao", rekao je Vučić u Zagrebu. S druge strane Srbija i Hrvatska se ne mogu pohvaliti nekim posebnim odnosima.

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je tokom tog susreta izjavila: „Odnosi su bremeniti poviješću i danas se nismo doticali i o njoj nismo razgovarali. Ona nas priječi da odnose dvije države nazovemo prijateljskim.“

Ivica Đikić u kolumni za Al Jazeeru piše kako se u Zagrebu tokom Vučićeve posjete dogodio politički show Aleksandra Vučića,  „u kojem su najviši predstavnici hrvatske vlasti, uključujući i Grabar-Kitarović, ispali statisti, jer naprosto nisu dorasli političko-dramskom talentu najmoćnijeg Srbina i jer nisu znali što žele postići tim susretom: štoviše, premijer Andrej Plenković i njegova vlada praktički su opstruirali Vučićev posjet.“

Hrvatski filozof i analitičar Žarko Puhovski u komentaru za Patriju također govori o paradoksu da je hrvatska strana u BiH jako vezana uz Dodika, dok istovremeno Hrvatska ima potpuno drugačije stavove prema predsjedniku bh. entiteta Republika Srpska.

„Dodik je sigurno autoritet za hrvatsku stranu u Bosni i Hercegovini. U to nema spora. I to dovodi Hrvatsku u neugodnu poziciju, jer bi s jedne strane htjela biti protiv Dodika, a s druge strane ne mogu biti protiv „svojih“ u Bosni i Hercegovini“, kaže Puhovski.

Dio analitičara, pak, podsjeća da nikada ne treba zaboraviti ni na političke strukture u Srbiji i Hrvatskoj koje imaju pretenzije da podijele Bosnu i Hercegovinu, pa se i odnosi službenog Zagreba i Beograda vrlo lako mogu poklopiti u tom pogledu. Takva politika zagovarana je ne samo 40-ih godina između Cvetkovića i Mačeka. Ona je vrlo jasno nastavljena i tokom 90-ih godina između prvog predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana i srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića. Vrlo je osjetna i danas, jer se Hrvatska često miješa u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine, kao što se podjednako miješa i Srbija preko političkih predstavnika Srba u BiH.   

Neki od autoriteta u Bosni i Hercegovini ozbiljno se pribojavaju i nametanja novog sukoba između Bošnjaka i Srba, kojeg bi hrvatski političari u BiH iskoristili za ponovno oživljavanje ideje Herceg Bosne u njenom punom kapacitetu. To bi domaćoj i međunarodnoj javnosti predstavili kao jedini način zaštitite Hrvata u BiH. Slično je urađeno i tokom posljednjeg rata u BiH. Čelnici te Herceg Bosne osuđeni su dvije decenije kasnije pred Haškim sudom za ratne zločine, ali HDZ ni tada nije odbacio takvu ideologiju. Stotine Hrvata srednje Bosne i Bosanske Posavine bili su direktna žrtva te politike.

Odgovor na to zbog čega Dodik i Čović sinhronizirano rade na slabljenu BiH, dok bošnjačka strana, opterećena unutarnjim podjelama nema snage da im se suprotstavi, može ležati u činjenici da bi i jednom i drugom kod vlastitog naroda homogene etničke jedinice poslužile kao alibi za finansijski kriminal koji im se stavlja na teret. Aktuelnu islamofobiju i pritsak na Bošnjake pokušavaju samo dodatno komercijalizirati.

„Uvijek će postojati sumanuti umovi, zaslijepljeni nacionalizmom i obasjani kriminalom, koji će maštati o novim granicama, novim ratovima, jer to je ambijent koji njima najviše odgovara. Ali, posao i obaveza zdravih, normalnih, demokratski opredijeljenih ljudi, političara i građana, i u Srbiji i u Bosni i svuda u regionu, jeste da ti sumanuti snovi nikada ne postanu stvarnost“, ocijenio je u jednom od novinskih intervjua Zoran Živković, bivši premijer Srbije, danas predsjednik Nove stranke. /A. A./