Evropski lideri u BiH: Ne može biti pomirenja bez istine i sjećanja

Darko Hudelist, novinar Globusa, prisjetio se nekih detalja, kada je prije dvije sedmice pravio intervju sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem: „Nakon što smo završili razgovor za novine, Vučić mi je nekoliko puta naglasio važnost bliskosti, suradnje i savezništva Hrvata i Srba u budućnosti, s osobitim naglaskom na Bosnu i Hercegovinu. Izričito je tražio da ta formulacija uđe i u sam intervju... Kad sam Vučića upitao misli li, kada o tome govori, na suradnju i savezništvo Srba i Hrvata i u mogućim ratnim okolnostima, u BiH, odgovorio mi je da računa, uz ostalo, i na to. Naglasak je bio - da ne bude zabune - na vezniku “i”: nije mislio striktno na rat, ali nije isključivao ni tu mogućnost“, napisao je Hudelist.

Reklo bi se ništa novo nakon „dogovorenog rata“ Tuđmana i Miloševića. Tribunal u Hagu je u presudama ove dogovore nazvao zločinačkim poduhvatom u cilju podjele BiH. Vučić igra na deset strana: Sa Rusijom, sa NATO-om, sa Turskom, sa Evropskom unijom, za BiH i protiv BiH. Isto bi se moglo reći i za Kolindu Grabar-Kitarović, koja jednp priča javno a drugo dogovara sa Vučićem. Vučićeve nove prijetnje Bosni i Kercegovini u kombinaciji Srbije i Hrvatske, Kitarović nije ni komentarisala.

U BiH 28. februara dolaze visoka predstavnica EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federika Mogerini (Federica Mogherini), komesar EU za proširenje Johanes Han (Johannes Hahn) i predsjednik Evropske komisije Žan-Klod Junker (Jean-Claude Juncker).

Hoće li neko napomenuti evropske čelnike na nekoliko deklaracija i rezolucija o Srebrenici u kojima stoji: „Pravovremeno sprečavanje i efikasno kažnjavanje genocida i zločina protiv čovječnosti, treba biti među glavnim prioritetima međunarodne zajednice i Evropske unije.“

Citirajući na jednom značajnom skupu dijelove Rezolucije Evropskog parlementa, Lars Gunar Vigemark, ambasador, šef delegacije Evropske unije u BiH i specijalni predstavnik EU u BiH je rekao: „Dosta nam je revizionističke historije Evrope“, a zatim i dodao: „Segregacija nije dobra, historija je to dokazala.“  Kako je moguće da Evropa ima dilemu oko segregacije i HDZ-ovih prijedloga izmjena Izbornog zakona BiH? Ti prijedlozi su u korist ratnih ciljeva velikodržavne hrvatske politike i to onih kojima je suđeno u Tribunalu u Hagu i koji su osuđeni za agresiju, udruženi zločinački poduhvat, rušenje gradova i brojne zločine protiv čovječnosti. Nažalost, hrvatska politika te ciljeve danas postepeno ostvaruje lobiranjem u evropskim institucijama.

Serž Bramerc, Glavni tužilac Međunarodnog suda u Hagu, u junu 2015. je rekao: „Evropska unija i njena politika uvjetovanja zaslužuju posebnu pažnju. Pošteno je reći da bez pritisaka Evropske unije Karadžić i Mladić ne bi bili uhapšeni i naši sudski postupci za genocid u Srebrenici ne bi bili tako uspješni.“

U slučaju presude hrvatskoj šestorki iz Herceg Bosne i ratnim i vojnim liderima Hrvatske Franji Tuđmanu, Gojku Šušku i generalu Janku Bobetku evropski stav je bio jasan. Gospoda Junker i Han su se sastali sa Aleksandrom Vučićem, samo dan nakon što je objavljena prijetnja zajedničkim nastupom Hrvatske i Srbije protiv Bosne i Hercegovine. Evropski funkcioneri Vučiću ništa nisu javno prigovorili. Po svemu sudeći nisu to ni znali. Karmel Agius, predsjednik Tribunala je u junu 2015. godine, govoreći o Srebrenici, potvrdio: „Međunarodni sud mora spriječiti sve historijske revizionizme.“

Problem je što je Srbija konstantno negirala Tribunal u Hagu, jednako kao što je to radila Hrvatska od presude do presude, ovisno jesu li joj po volji. To negiranje Tribunala u Hagu bilo je službeno i javno, a zločinima i žrtvama negatori se nisu puno ni bavili.

Negiranja genocida i zločina protiv čovječnosti u Srbiji, a onda negiranje agresije i UZP-a u Hrvatskoj, stvar je tih država. Apsurdno je prigovarati Bosni i Hercegovini da nije uradila ništa protiv negiranja zločina genocida, ako to nije u stanju bio uraditi ni Tribunal u Hagu.

Danas smo u situaciji da se nakon totalnog negiranja rada Tribunala, apsolutnog negiranja zločina i ponižavanja žrtve imamo prijetnje novom agresijom i novim zločinima. Dakle, šta Evropska unija danas misli o vlastitim stavovima prije tri godine? Evropska unija je zaslužna za izuzetno uspješan rad Tribunala u Hagu, za njegov nezavisan rad i, posebno, za privođenje zločinaca pred pravdu.

Vučić je svojom izjavom otkrio vlastitu dvoličnost u politici prema BiH. Sjetimo se trojnog skupa u Istanbulu, kada Bakir Izetbegović naivno povjerovao u Vučićeve zakletve pred Erdoganom.

Dvoličnost Vučića i Kitarovićke se može čitati od početka njihovog mandata, u međusobnoj razmjeni javnih prijetnji, dok u isto vrijeme u tajnosti pregovaraju o novom zajedničkom zlu protiv Bosne i Hercegovine. Javna je tajna da se i Srbija i Hrvatska udvaraju Rusima, dok nevjerljivo koketiraju sa Trampovom administracijom.

Danas, nažalost, EU nema odgovora na negiranje presuda Tribunala i negiranje najtežih zločina protiv Bosne i Hercegovine i njenog naroda. Nema ni reakcije na posljednje najgore prijetnje.

U istoj rezoluciji iz 2015. Evropski parlament je rekao: „Ne može biti pomirenja bez istine i sjećanja“. /S.O./