O legitimnom predstavljanju u Bosni i Hercegovini

Piše: dr. Enver Išerić

Legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda u institucijama vlasti u Bosni i Hercegovini postalo je jedno od najaktuelnijih pitanja. Posebno se insistira na legitimnom predstavljanju Hrvata u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.

Izraz legitiman (lat. legitimus) znači zakonit, zakonski, pravedan, opravdan.

Formalno tj. zakonski je osigurano legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda u institucijama vlasti na svim nivoima u Bosni i Hercegovini, jer su ta pitanja definirana ustavima i zakonima Bosne i Hercegovine i entiteta.

Koliko je to pravedno zavisi od stajališta i pogleda svakog pojedinca i grupe, odnosno „predstavnika“ konstitutivnih naroda.

Međutim, kako ističe Thomas Hobbes - engleski filozof, koji je tvorac teorije društvenog ugovora „kategorije dobra i zla, pravde i nepravde, ne mogu se regulisati i riješiti sa individualnog, već isključivo sa općeg društvenog stajališta.

Zbog toga, u vezi sa ovim pitanjem, želim da ukažem na nekoliko stvari.

Ako se želi i ako se može riješiti pitanje „legitimnog“ predstavljanja, na način kako se predlaže rješavanje „hrvatskog pitanja“, a da se pri tome ne ugroze individualna ljudska prava, da li je korektno, ispravno i moralno, rješavati pitanje legitimnog predstavljanja samo jednog naroda i to u samo dva organa vlasti i samo u jednom entitetu koji se zove Federacija Bosne i Hercegovine.

U vezi sa prigovorom da samo Bošnjaci utiču na izbor člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine - Hrvata, želim istaći da to nije tačno, a to znaju i oni koji to prigovaraju, jer i Srbi u Federaciji mogu i vjerovatno veliki broj njih utiče na taj, kao i na izbor člana Predsjedništva - Bošnjaka, jer Srbi iz Federacije, na žalost, mogu glasati za kandidata iz bošnjačkog ili hrvatskog naroda, ali ne i za kandidata iz reda srpskog naroda.

U Republici Srpskoj Bošnjaci i Hrvati mogu glasati samo za kandidata za člana Predsjedništva BiH iz srpskog naroda, jer se iz Republike Srpske bira jedan član Predsjedništva i to Srbin.

Na taj način u Republici Srpskoj Bošnjaci i Hrvati utiču na izbor člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz Republike Srpske i time utiču na „legitimno“ predstavljanje Srba u Predsjedništvu BiH. Ali to je trenutno ustavno i zakonito.

Po istim principima na koje se pozivaju predstavnici Hrvata koji predlažu izmjene Izbornog zakona BiH, kojim bi se osiguralo da samo Hrvati biraju Hrvata za člana Predsjedništva BiH, i Srbi u Republici Srpskoj bi mogli tražiti da samo Srbi iz Republike Srpske biraju Srbina za člana Predsjedništva iz Republike Srpske.

Ako želimo u Bosni i Hercegovini mijenjati postojeći koncept „legitimnog“ predstavljanja onda je potrebno mijenjati i sistem izbora u Republici Srpskoj. I to ne samo po pitanju izbora članova Predsjedništva. A izbor članova Predsjedništva je od posebnog značaja ako imamo u vidu obavezu naše države da i Ostalim, a po presudi ESLJP (Sejdić-Finci), osigura pravo kandidovanja za tu funkciju.

Budimo potpuno korektni, objektivni i pravedni pa postavimo sami sebi pitanje: Da li je Ustavom Republike Srpske osigurano „legitimno“ predstavljanje Bošnjaka i Hrvata u Vijeću naroda Republike Srpske na način kako se predlaže osiguranje legitimnog predstavljanja Hrvata u Federaciji BiH? Da li su „legitimni“ predstavnici članovi Vlade Republike Srpske iz reda Bošnjaka i Hrvata i članovi Vlade Federacije BiH iz reda Srba? Ako jesu „legitimni“ onda su „legitimni“ predstavnici svih naroda u svim organima u Bosni i Hercegovini. Ako nisu „legitimni“ predstavnici onda se istovremeno moraju rješavati i ta pitanja, odnosno pitanja legitimnog predstavljanja i Bošnjaka i Hrvata u Republici Srpskoj i Srba u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao i Ostalih na prostoru cijele Bosne i Hercegovine. Zašto? Zato što su sva tri naroda konstitutivna i imaju ista prava, zajedno sa Ostalima, na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine.

Pri rješavanju pitanja legitimnog predstavljanja i nacionalnih interesa moramo voditi računa o konstutitivnosti i jednakim pravima svih na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine i niti jedno rješenje ne smije ugroziti osnovno pravo niti jednog pojedinca, bez obzira da li pripada konstitutivnom narodu ili „Ostalim“.

Bosni i Hercegovini su potrebna cjelovita a ne parcijalna rješenja. A cjelovito rješenje moraju osigurati domaće političke snage, odnosno politički predstavnici. Dio tih rješenja mora biti i osiguranje proporcionalne zastupljenosti konstitutivnih naroda i Ostalih u javnim institucijama (organima uprave, policiji, sudstvu, školstvu, zdravstvu…), a takva proporcionalna zastupljenost mora biti bazirana na popisu stanovništva iz 1991. godine do potpune provedbe Aneksa VII. Također je potrebno definirati pitanja od vitalnog nacionalnog interesa o kojima bi, zajedno sa predstavničkim domovima parlamenta na svim nivoima, odlučivali domovi naroda.

I na kraju želim da istaknem da sam, pišući ove retke, imao namjeru ukazati na neka od najznačajnijih pitanja u Bosni i Hercegovini, a koja su vezana za „legitimno predstavljanje“ i za ljudska prava, odnosno prava konstitutivnih naroda i Ostalih, uz napomenu da u Bosni i Hercegovini niti jedno od ovih pitanja nije tako jednostavno, ukoliko njegovom rješavanju pokušamo prići studiozno koristeći pravnu teoriju i praksu moderno uređenih država, a uvažavajući specifičnosti naše države. Naravno ne postoji niti jedno pitanje koje se ne može riješiti, ukoliko za to postoji iskrena želja svih onih koji su pozvani da to rješavaju i kojima je na srcu prosperitetna i moderna Bosna i Hercegovina.

Zbog toga bi, u interesu svih građana Bosne i Hercegovine (Bošnjaka, Srba, Hrvata i Ostalih), političke snage Bosne i Hercegovine trebale organizirati domaći „Dejton 2“ na kojem bi otvorili i riješili sva sporna ili najspornija pitanja i time onemogućili nepotrebno uznemiravanje građana debatama koje se o ovim pitanjima vode putem medija.