Profesor Fejzić za Patriju objašnjava sve češću pojavu divljih životinja u urbanim sredinama: Građani BiH nemaju razloga za paniku

Razgovarao: Delvin Kovač

Građani nemaju razloga za paniku i trebali bi biti svjesni da se može sigurno živjeti sa divljim životinjama u našem okruženju, te da je naš visoki prioritet očuvanje biodiverziteta, prirode i uslova za opstanak svih živih bića na planeti.

Poručio je ovo u intervjuu za Novinsku agenciju Patria prof. dr. Nihad Fejzić, direktor Centra za interdisciplinarne studije i profesor na Katedri za veterinarsku epidemiologiju i patobiologiju Veterinarskog fakulteta u Sarajevu.

Povod za razgovor sa profesorom Fejzićem bile su učestale pojave divljih životinja u urbanim sredinama u Bosni i Hercegovini. Pitali smo ga da nam objasni tu pojavu, zašto se divlje životinje sve manje plaše ljudi, šta je rješenje ove problematike i trebaju li građani biti zabrinuti?

U posljednje vrijeme svjedoci smo da se sve češće u urbanim sredinama pojavljuju divlje životinje. Imali smo priliku prije nekoliko dana vidjeti medvjeda kako trči ulicama sarajevskog naselja Vratnik, zatim se kod Konjica jedan srndać zaglavio u ogradi. A gotovo da svakodnevno na cestama nailazimo na lisice, divlje svinje... Možete li nam objasniti ovu pojavu?

Fejzić: Pojava divljih životinja u urbanim sredinama se učestalo događa iz više razloga. Jedan od ključnih je gubitak prirodnog staništa zbog ljudskog razvoja i degradacije okoliša. Upravo progresivan rast ljudske populacije, za koju se procjenjuje da će do 2050. godine iznosti 9 milijardi, i širenje ljudskih naselja jedan je od glavnih uzročnika ovog problema.

Kako se ljudska aktivnost širi u područja koja su tradicionalno bila dom divljim životinjama, ove životinje gube svoje stanište i narušavaju se sistemi njihove ishrane, što može dovesti do toga da traže mjesta za prehranu i život u blizini urbanih područja. Osim toga, divlje životinje često napuštaju svoja prirodna staništa u potrazi za otpadom koji ljudi ostavljaju u naseljima, a veoma često i na izletištima i u prirodi, tamo gdje se to ne bi smjelo dešavati.

Brza eksploatacija šuma i nekontrolisane ljudske intervencije u prirodnim staništima divljih životinja su prepoznate i kao jedan od najznačajnijih faktora i za pojavu novih infektivnih bolesti koje su danas u preko 70% slučajeva zoonotskog karaktera, što znači da od njih obolijevaju i ljudi i životinje, a divlje životinje su sve češće prirodni rezervoari takvih infektivnih uzročnika.

Čini se da se divlje životinje više i ne plaše ljudi u onoj mjeri kako je to ranije bio slučaj?

Fejzić: Postoje naučni dokazi da neke vrste divljih životinja postaju sve manje oprezne u blizini ljudi. Ovo može biti rezultat i navikavanja na ljudsku prisutnost, posebno u područjima gdje su ljudi i životinje prisiljeni dijeliti prostor i ovaj proces može dovesti do smanjenja prirodnog straha i opreza divljih životinja prema ljudima.

Ako su životinje redovito izložene ljudskoj aktivnosti bez negativnih posljedica (na primjer, ako se ljudi približe, ali ih ne povrijede ili ne uznemire), tada mogu postupno smanjiti svoj oprez i strah. Važno je naglasiti da ovakvo ponašanje može stvoriti nove izazove za upravljanje divljim životinjama, jer životinje koje su se navikle na ljude mogu postati problematične. Na primjer, ako počnu pretraživati otpad za hranom ili se ponašaju agresivno prema ljudima kada se osjete ugroženima. Reakcija divljih životinja na ljude može se mijenjati ovisno o okolnostima, poput doba godine, dostupnosti hrane ili prisutnosti mladunaca.

Fejzić: Novu pandemiju moramo prevenirati na vrijeme (Foto: Facebook)

Može li se očekivati da ovakav trend dolazaka divljih životinja među ljude bude učestao ili će se to samo dešavati povremeno?

Fejzić: Teško je to predvidjeti s potpunom sigurnošću, ali ako se nastave trenutni trendovi gubitka staništa i urbanizacija, možemo očekivati da će interakcije između ljudi i divljih životinja biti sve češće. Također, klimatske promjene, kao i učestale prirodne katastrofe poput požara, zemljotresa, poplava, mogu utjecati na ponašanje divljih životinja i prisiliti ih na migraciju.

Koja su moguća rješenja?

Fejzić: Postoji nekoliko mogućih rješenja. Jedno je bolje upravljanje otpadom da bi se smanjila privlačnost urbanog okruženja divljim životinjama. Drugo je očuvanje i obnova prirodnih staništa. Također, javna edukacija o tome kako se ponašati kada se susretnete s divljim životinjama može pomoći u smanjenju negativnih interakcija.

U Centru za interdisciplinarne studije Univerziteta u Sarajevu, čija je misija razvoj interdisciplinarnih edukacijskih programa u kojima participaraju svi fakulteti Univerziteta u Sarajevu i naši međunarodni partneri, imamo nekoliko master studija koji na indirektan način tretiraju i ovu problematiku. To su master programi iz "Jedinstvenog zdravlja", "Međunarodna i regionalna sigurnost" i "Zaštita od prirodnih katastrofa". Ovi programi su namijenjeni novim generacijama stručnjaka koji moraju izučavati brojne izazove s kojima se današnje čovječanstvo susreće i za koje često nemamo adekvatna rješenja.

Saradnja naučne zajednice, lovačkih organizacija, javnosti i vladinih službi mora biti intenzivnija, produktivnija i sa više vizionarstva. Izučavanje bolesti divljih životinja i epidemioloških faktora koji utječu na fenomen "spillovera", a to znači prenos uzročnika bolesti sa divljih na domaće životinje, a onda na kraju i na ljude, u fokusu je brojnih međunarodnih organizacija kao što su Svjetska organizacija za zdravlje životinja, Svjetska organizacija za zdravlje, FAO itd.

Lekcije koje smo naučili u pandemiji COVID-a, nažalost, bile su veoma bolne i teške, i upozoravaju nas da novu pandemiju moramo prevenirati na vrijeme.

Koliku opasnost ovakve pojave predstavljaju po stanovništvo, imaju li građani razloga za paniku i strah?

Fejzić: Rizik za ljudsku populaciju varira ovisno o vrsti životinje i situaciji. Dok većina divljih životinja predstavlja malo direktnog rizika za ljude, neke, poput medvjeda, mogu biti opasne ako se osjete ugroženima. Unatoč tome, općenito nema razloga za paniku. Umjesto toga, građani bi trebali biti svjesni da se može sigurno živjeti sa divljim životinjama u našem okruženju i da je očuvanje biodiverziteta, prirode i uslova za opstanak svih živih bića na planeti naš visoki prioritet.

U zaključku, pored mjera koje su prethodno navedene, edukacija za ovu vrstu sigurnosti i stabilizaciju prirodnog balansa treba se početi provoditi još u osnovnim školama.