PODRŽAVAJU GA ŠIRE MASE Džananović: Negiranje genocida postalo je duboko ukorijenjeno u ključnim institucijama Rs-a i u Srbiji

SARAJEVO, (Patria) - U posljednih 31 godinu relativizacija zločina i negiranja genocida nad Bošnjacima obuhvatilo je sve sfere i oblike srpskog establišmenta. Izmjenom Krivičnog zakona BiH, kojim je zabranjeno negiranje genocida i slavljenje presuđenih ratnih zločinaca, nije se zaustavilo prakticiranje tih pojava.

Napisao je to na svom Facebook profilu Muamer Džananović, naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.

Nakon agresije, navodi Džananović, negiranje genocida nastavilo se kroz akademske, kulturološke, društvene i druge forme. A ono što je vidljivo jeste da je negiranje genocida postalo duboko ukorijenjeno u ključnim institucijama unutar bosanskohercegovačkog entiteta Rs i unutar Srbije, te da ga podržavaju šire mase.

- Negiranje zločina i genocida zapravo je započelo još u vremenu dok su činjeni zločini. Na takav način etapu negiranja genocida opisuju i svjetski teoretičari poput Gregoryja Stantona, a dokazi da su u pravu jeste historija negiranja genocida nad Bošnjacima.

Od 2020. godine izvještaji o negiranju genocida u Srebrenici, koje objavljuje Memorijalni centar u Srebrenici, identifikovali su u periodu od 1. maja 2020. do maja 2022. godine više od 900 javnih negiranja genocida, primarno u Srbiji, Crnoj Gori i entitetu Rs.

Riječ je o negiranju kojeg čini i politički vrh Srba u Srbiji i u Bosni i Hercegovini, a među negatorima su predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, premijerka Srbije Ana Brnabić i predsjednik Rs-a Milorad Dodik. Među ostalima su Aleksandar Vulin i brojni drugi.

Također, nije riječ samo o negiranju genocida u Srebrenici, već, naprimjer, i o negiranju masakra na Markalama i Tuzlanskoj kapiji. Čak su kreirane i rekonstrukcije događaja s ciljem dokazivanja da srpska vojska nije počinila te zločine - poručuje Džananović.

Važno je naglasiti, nastavlja u svojoj Facebook objavi, da je negiranje zločina i masakra počinjenih u Sarajevu započelo još tokom same agresije - Radovan Karadžić je javno tokom agresije na paljanskoj televiziji prezentirao na koji način treba izvrtati istinu.

- U kontekstu počinjenih zločina u Sarajevu, rekao je: "Mi to znamo i mi to moramo reći muslimanskom narodu, a konačno i kada se sve bude sleglo mi ćemo i suditi neke ljude koji su to radili; koji su bombardovali Sarajevo - muslimani muslimanskim oružjem, koji su podmetali eksplozive po sarajevskim ulicama da bi pobili sopstveni narod, a da bi optužili Srbe. Ta stvar je već provaljena, svi u svijetu se smiju. Kad recimo dolazi neki velikodostojnik, a onda... minobacač neki udari po predsjedništvu - svi se smiju. Svi znaju da je to šou" - podsjeća Džananović.

Navodi da prvi poznati slučaj negiranja i vođenja očigledno pripremljenom strategijom relativizacije zločina jeste masakr u sarajevskoj ulici Vase Miskina, gdje je 27. maja 1992. godine u redu za hljeb ubijeno 26, a ranjeno 108 civila.

- Tada su srpski mediji izvještavali da se radi o "miniranju" i "samogranatiranju" od strane bosanskohercegovačke vlasti. Na takav način je izvještavano u beogradskoj Politici 28. juna 1992. godine u članku pod naslovom "Ulice su bile minirane", u kojem bivši pukovnik JNA Milorad Cvijović navodi da ulica nije granatirana već da je podmenuta eksplozivna naprava - govori Džananović.

Prethodno pobrojanim "argumentima", ističe Džananović, Karadžić se branio pred Međunarodnim krivičnim tribunalom u Hagu u kontekstu negiranja vlastite odgovornosti i negiranja odgovornosti VRs za počinjene masovne zločine tokom opsade Sarajeva.

- Revizionistička matrica pripremljena u vrijeme činjenja zločina zadržala se do danas. Najbolji primjer jeste "argumentacija" kojom se pokušava skinuti odgovornost sa Novaka Đukića, presuđenog ratnog zločinca za zločin na tuzlanskoj "Kapiji".

Kao i u beogradskoj Politici juna 1992. godine, na istoj matrici se u posljednje vrijeme na poligonima u Srbiji organiziraju eksperimenti kojima se pokušava negirati odgovornost srpske vojske za ispaljivanje projektila i mogućnost da od istog bude ubijeno i ranjeno toliko civila na "Kapiji". Ti kvazieksperimenti su izvor podataka za objavljivanje revizionističkih dokumentarnih filmova i knjiga - zaključuje Džananović.