Terorizam i nacionalistička desnica Hrvatske

Piše: Haris Ljevo

Prije otprilike godinu dana hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović izjavila je kako u BiH ima oko 10.000 potencijalnih terorista od kojih Hrvatskoj i regionu prijeti opasnost.

Nakon što su na njene izjave reagovali brojni zvaničnici iz BiH, hrvatska predsjednica je kazala kako nije mislila baš tako kako su prenijeli mediji, ali nije ni demantovala, iako su domaće i strane sigurnosne agencije kazale kako BiH nije ništa ni manje ni više opasna od potencijalnog terorizma nego bilo koja druga evropska država.

Hrvatska predsjednica je tako bez ikakvih dokaza s terorizmom povezala cijelu jednu državu (BiH) i narod (Bošnjake), a da se zato nijednim gestom nije izvinila. Za to vrijeme u Hrvatskoj simpatije prema ustaškom režimu nisu nikada bile veće, a i oni koji koji dokazane i osuđene teroriste žele prikazati kao borce za slobodu dobijaju prostor na javnoj sceni Hrvatske, pa čak i na javnoj televiziji HRT-u.

U zagrebačkom Centru za kulturu Trešnjevka ovog petka počinje s prikazivanjem predstava „Ko je ubio Zvonka Bušića“, rađena po dijelu knjige „Hrvatska u raljama djece komunizma“ čiji je autor novinar i kolumnista Večernjeg lista Tihomir Dujmović. Dujmoviću je na adaptaciji predstave pomogao i jedan od vodećih hrvatskih glumaca Robert Kurbaša, koji će u predstavi igrati teroristu Bušića.

Splitski glumac slavu je stekao igrajući u brojnim hrvatskim sapunicama koje su i gledaoci u BiH mogli gledati, i još uvijek gledaju. Kurbaša se prije nekoliko godina učlanio u HDZ, a na predizbornim skupovima je u ulozi voditelja najavljivao bivšeg predsjednika stranke Tomislava Karamarka i ostale članove vladajuće stranke u Hrvatskoj. Nakon četiri godine pauze od glume, Kurbaša se odlučio vratiti zanatu i to, ni manje ni više, nego ulogom u predstavi u kojoj ima za cilj hrvatskoj javnosti predstaviti da Zvonko Bušić nije bio nikakav terorista nego borac za slobodu hrvatskog naroda.

Zvonko Bušić je rođen 23. januara 1946. godine u mjestu Gorica u BiH. Bušić slavu među hrvatskom nacionalističkom desnicom nije stekao zbog toga što je izumio lijek protiv raka ili napisao Nobelove nagrade vrijedno djelo, već zbog toga što je zbog navodne borbe za prava hrvatskog naroda u septembru 1976. godine oteo avion sa 76 putnika na letu iz New Yorka do Chicaga kako bi iz njega bacao letke kojima poziva na hrvatsku nezavisnost od Jugoslavije. Pored otmice aviona, Bušić je u njujorškoj stanici podzemne željeznice Grand Central postavio bombu od čije eksplozije je poginuo jedan policajac.

- S obzirom na situaciju u Jugoslaviji u kojoj je Hrvatska potlačena, klasična kolonija, u toku je gotovo masovna likvidacija hrvatskih političkih emigranata. Više od 100 ljudi ubijeno je u raznim udbaškim akcijama u 45 godina Jugoslavije. Bušić shvata da nešto treba napraviti. Kad uđete do kraja u priču Zvonka Bušića, vidite da taj čovjek stvarno nije terorist – kazao je Dujmović najavljujući predstavu o teroristi Bušiću na HRT-u.

Dujmović i Kurbaša toliko se dive Bušiću da su u stanju tvrditi kako se u „njemu krije esencija ljudske duše”.

- To je čovjek koji nadasve voli drugog čovjeka. Hrvatski čovjek je temelj hrvatske porodice, hrvatska porodica je temelj hrvatskog društva. On je to radio radi svoje porodice, svoje države, nije radio iz materijalne koristi – smatra Kurbaša.

Iz Dujmovićevih i Kurbašinih izjava jasno je da bi Bušić bio terorista da je kojim slučajem iz materijalnih razloga oteo avion i postavio bombu u podzemnu željeznicu u New Yorku, ali s obzirom da je to radio iz uzvišenih motiva za slobodu hrvatskog naroda, onda se ne radi o teroristi već o velikom čovjeku. Kurbaša je kazao da ne bi bilo dovoljno ni 12 serija da se ispriča priča o Bušićevom osebujnom životu.

Bušić je zbog svojih nedjela, koja hrvatska nacionalistička desnica smatra borbom za oslobođenje hrvatskog naroda, u SAD-u 1977. godine osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu, ali je 2008. godine pomilovan i pušten na slobodu. Vratio se u Hrvatsku gdje je držao predavanja o svojoj „borbi za slobodu“, ali je 2013. godine izvršio samoubistvo jer Hrvatska nije postala onakva država kakvu je on sanjao. Pokopan je u Zagrebu u Aleji hrvatskih branitelja.

Šta su motivi snimanja filmova i pravljenja predstava o osvjedočenim teroristima? Ovakvu pojavu jasno je opisao kolumnista Tomislav Klauški.

- Time se javnosti, a naročito mladim generacijama, šalje poruka o idealu hrvatskog domoljuba. Kao i o tome da su svi zločini opravdani ako se čine u ime hrvatstva. I u terorističkim aktima, i u Domovinskom ratu, ali i u korupciji i kriminalu. Sve je legitimno ako se čini s Hrvatskom na usnama – smatra Klauški.

Promoviranje dokazanih i osuđenih terorista kao boraca za slobodu postao je dio mainstream medija i vladajuće stranke u Hrvatskoj.

Hrvatsku predsjednicu takva pojava ne zabrinjava. Nju brine 10.000 potencijalnih terorista iz BiH za koje samo ona zna da postoje.