Komšićeva politika kao kamen u cipeli SDP-a

Piše: Armin Aljović

Željko Komšić je, naime, šest mjeseci pred održavanje Općih izbora u Bosni i Hercegovini, koji se smatraju historijskim, predložio da se DF, SDP, GS i Naša stranka brišu iz evidencije političkih subjekata, i da se formira nova politička partija građanske orijentacije. Ta nova partija dobila bi novo ime, novi grb, zastavu i logo. Sve proisteklo iz socijaldemokratske ideje i tradicije. Zatim, Komšić je Kongres za formiranje nove partije zamislio 9. maja, na Dan pobjede nad fašizmom. Na Kongresu ujedinjenja sve četiri stranke bi imale podjednak broj delegata, najmanje po 300, koji bi izabrali novo rukovodstvo nove partije. Tako ujedinjeni, bez  hipeteke prošlosti, zamislio je Komšić dalje, isplanirao sve do detalja, trebali bi izaći na megdan retrogradnim politikama HDZ-a i SDA i u oktobru osvojiti vlast bez pola muke.

E sada, ne samo da se znalo da će takva ideja biti odbačena u startu, već se moglo pretpostaviti da će nanijeti nesagledive posljedice po bh. ljevicu, u jeku žestoke predizborne kampanje.

Komšićev prijedlog o gašenju SDP-a, kao i njegova ranija samokandidatura za člana Predsjedništva BiH, pokazala je zapravo da Komšić odluke ne sinhronizuje sa partnerskim SDP-om, već Nermina Nikšića sve vrijeme dovodi pred svršen čin. SDP, primjerice, izrađuje i predstavlja ekonomske i socijalne programe, dočim Komšić za to vrijeme izrađuje i postavlja probleme. Komšić je Nikšića već nekoliko puta doveo pred „uzmi ili ostavi.“ A sve se na kraju završilo tako što Komšić neće ni ono što je sam htio.

Damir Marjanović iz Naše stranke rekao je da postoji opravdana bojazan da će oni koji su predložili inicijativu o stapanju četiri stranke u jednu, prvi odustati od te ideje, „kao što su odustali od ideje zajedničkog kandidata za Predsjedništvo“, aludirajući na to da Komšić u posljednje vrijeme jednu politiku vodi do podne, a drugu poslijepodne.

Komšićeva ideja o gašenju najstarije partije u Bosni i Hercegovini nije mogla biti prihvaćena na prvom mjestu iz formalno-pravnih razloga. Prema Statutu SDP-a, o takvim stvarima ne odlučuje partijsko rukovodstvo, već odluku donose svi članovi na partijskom referendumu. Kao bivšem SDP-ovcu, poznato je to i Komšiću. Čudno je i to da je Komšić predložito ujedinjenje četiri stranke po principu pariteta, kada, primjerice, bez obzira na sve odlučniju politiku rukovodstva GS-a, infrastruktura te partije i SDP-a je neuporediva, kao što je neuporediva popularnost Naše stranke i DF-a. Sam Komšić je prije nekoliko mjeseci na FTV-u objašnjavao da mu nije jasno kako Čović misli podijeliti nešto na dva jednaka dijela između pola miliona Hrvata i skoro dva miliona Bošnjaka.

Zbog čega je Željko Komšić javnosti umjesto ujedinjenja pokazao razjedinjenje ljevice, i šta je htio time postići, vjerovatno je jasno samo Komšiću i onima koji su ga eventualno nagovorili na takvu ludost.

Bilo je i onih koji su predlagali da se sa Komšićem i njegovom idejom o ukidanju SDP-a partija razračuna na grublji način, poput Zlatka Lagumdžije, koji je Komšića i izmislio, ali je većina SDP-ovaca na koncu odlučila da Komšiću na lijep način treba saopćiti da od svadbe koju je zamislio ipak neće biti ništa.