Igre s Kosovom: Vučić i Tači - režiseri lažnih uzbuna

Hapšenje i protjerivanje direktora srbijanske kancelarije za Kosovo Marka Đurića dio je režije Vučića i Tačija, rekao za Patriju Zijad Bećirević, direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES). On je podsjetio da su Vučić i predsjednik Kosova Hašim Tači u posljednje vrijeme prešli u direktne kontakte, te dodao da to predstavlja opasnost za region. Na društvenim mrežama pojavile su se informacije o tome kako su neki srbijanski mediji vijest o hapšanju Marka Đurića objavili prije nego je on zaista i uhapšen u Kosovskoj Mitrovici.

Cilj Vučića i Tačija je podijeliti Kosovo, što nije novost u regionu. U kuloarima se jedno vrijeme govorilo kako je i moguće veliko preseljenje Albanaca iz pograničnih opština Kosova i Srbije, od Preševa do Kačanika i Srba iz sjeverne Mitrovice. To je, međutim, opcija koja bi urušila i Vučića i Tačija.   

Prisjetimo se zato davnih dogovora oko podjele Kosova. Dobrica Ćosić, književnik, predsjednik Srbije i otac nacije, otvoreno se zalagao za podjelu Kosova još devedesetih godina. U svojoj knjizi “Kosovo”, objavljenoj 2004. godine, pisao je o ovoj temi. Ćosić je još tada tvrdio da bi za Srbiju bilo najbolje da se što prije ostavi snova o Kosovu tako što će se dogovorom podijeliti i razgraničiti Srbi i Albanci. Otac nacije Ćosić se otvoreno plašio nekontrolisanog albanskog nataliteta i već tada velikog srpskog gubitka stanovništva. Ćosić je pretpostavljao da bi za dvadesetak godina Albanaca u Srbiji sa Kosovom bilo više nego Srba.

Kada je Milošević predao Tuđmanu Kninsku krajinu, bilo je jasno da će velikosrpska politika dati sve živo samo da dobije Republiku Srpsku. Patrijarh SPC-a Irinej otvoreno je rekao da je “Republika Srpska najnovija srpska država i da je tzv. dan RS praznik svih Srba.” Ta je tvorevina nastala na najtežim zločinima etničkog čišćenja i genocidu, kako je presudio i Svjetski sud pravde. Uz tu jedinstvenu presudu u svijetu, postoje i presude za genocid i za teške zločine protiv čovječnosti pred Međunarodnom sudom u Hagu kroz procese Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću.

Time se potvrđuju IFIMES-ovi stavovi da se sukobi na Kosovu režiraju kako bi Srbija te napetosti “naplatila” u Bosni i Hercegovini preko RS-a.

Vučićevo udaranje u ratne doboše traje od kada je došao na vlast. Predsjednik Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU) Vladimir Kostić je prije ravno dvije godine rekao da je Kosovo izgubljeno za Srbiju.

„Neko ovom narodu mora reći da Kosovo više nije de facto niti de jure u našim rukama. Bojim se da je, u ovom trenutku, jedina politička mudrost na koji način, s elementima dostojanstva, napustiti Kosovo“, poručio je Kostić.

Predsjednik SANU-a ocijenio je i da je članstvo u Evropskoj Uniji za Srbiju "vrlo jasna alternativa", a savez s Rusijom nazvao "umjetnom alternativom", upitavši je li "neko konzultirao Rusiju želi li uopće Srbiju"? Naravno da Srbija i Rusija žele biti saveznici i da je ta konekcija daleko snažnija od bilo kakvog evropskog puta. Na izjave Kostića, prvog čovjeka SANU-a, ustala je na proteste i kuka i motika u Srbiji, a  bivši predsjednik Tomislav Nikolić je zatražio njegovu smjenu. Rezultat dvije godine kasnije: Dr. Vladimir Kostić je i danas nedodirljivi predsjednik SANU, a Tomislava Nikolića nema ni na mapi.

Podjela Kosova dogovorom između Srba i Albanaca je bila aktuelna od samog početka ratova, posebno dok je trajalo istrijebljenje Bošnjaka Istočne Bosne i Bosanske Krajine. Ruski diplomati Vitalij Čurkin i Andrej Kozirjev, odlično su poznavali detalje u dogovorima Tuđmana i Miloševića. Čurkin i Kozirjev su davne 1993. godine međunarodnim pregovaračima Sajrusu Vensu i Dejvidu Ovenu poručili da su i “previše uvjereni u mogućnost da će se Srbi založiti za svoje svete krave – Kosovo i Krajinu.”

Krajina je brutalno predata Tuđmanu i zamijenjena za Bosansku Posavinu i tzv. srpski koridor prema Banja Luci. Ostala je druga - bajagi “sveta krava” – Kosovo.

Srpski političari su Albancima nudili podjelu Kosova davne 1993. godine. Milošević je slao emisare kosovskim političarima u Kosovsku Mitrovicu i Prištinu. U slovenačkom listu “Obramba”, 7. jula 1993. godine svoju analizu je objavio slovenački general Teodor Geršak, izuzetno obavještajno upućen u detalje dogovora Miloševića i Tuđmana. Pored analize svih dogovora o podjeli Bosne i Hercegovine između Srbije i Hrvatske, Geršak donosi i šokantne detalje o Kosovu:

„Razmišljaju (Milioševićev režim, op. a.) već i o podjeli Kosova i preseljavanju stanovništva. Albancima bi ponudili svetu srpsku zemlju, gdje su spomenici i kolijevka srpstva, a za sebe hoće najbogatiji dio“, napisao je general Teodor Geršak.

Srbija je tada u pregovorima tražila sjeveroistočni dio Kosova, gdje se nalazi nekoliko rudnika olova i cinka i gdje gotovo nema niti jednog pravoslavnog manastira Srpske crkve. To su stari ili aktivni rudnici olova i cinka Kišnica, Novo Brdo, Ajvalija, Stari Trg, Crnac, Bijelo Brdo, Čičavica, zatim rudnik magnezita Strezovice i druga nalazišta. Na tom istom prijedlogu “srpskog dijela” bila je desetina postrojenja za obradu metala, poput topionica, livnica, elektrioliza itd. Kosovski Albanci su, nakon izvjesnog vremena, napustili pregovore.

Priču o podjeli Kosova obnovio je upravo Vučić, pokušavajući je aktivirati u susretima sa liderom Albanije Edijem Ramom. Rama je javno, prije samo mjesec dana predložio ujedinjenje Kosova i Albanije. Tako je otkrio das u postojali tajni pregovori sa Vučićem o Kosovu. Ono što smo vidjeli na fudbalskom stadionu u Beogradu u oktobru 2014. godine, kada je dronom spuštena zastava velike Albanije, po mnogima je bila namještaljka i pokušaj nacionalističke vlasti u Srbiji da krene u rješavanje balasta Kosova. Na istom fonu je bio i onaj voz sa ikonama i ispisanom parolom “Kosovo je Srbija”, kao i dobro režirano hapšenje Marka Đurića. Sve te navodne napetosti i prosipanja sile i sa srpske i sa kosovske strane, uz pomalo primitivne komentare i nerazumijevanje u BiH, postaju smiješne pred “Bondstilom”, najvećom bazom U.S. Army u Evropi.

Dakle, nakon što je Milošević pregovarao o podjeli Kosova, a onda se Kosova odricao otac srpske nacije Dobrica Ćosić, pa ruski diplomati nudili Ovenu i Vensu podjelu Kosova kao hitno rješenje, nakon što je predsjednik SANU Vladimir Kostić, čovjek zadužen za odbranu nacionalnog interesa, rekao da je Kosovo izgubljeno za Srbiju, šta je sljedeće? Hoće li Zapad i NATO dozvoliti eventualni Putinov zaokret prema BiH i pokušaj ulaska u dubinu evropskog kontinenta?