Fra Babić: Političari nas zamagljuju, moramo prvo biti ljudi, pa tek onda Bošnjaci, Hrvati ili Srbi

SARAJEVO, (Patria) – Bosna i Hercegovina je jučer obilježila 1. mart – Dan nezavisnosti. Punoljetni građani tadašnje SRBiH glasali su o nezavisnosti Bosne i Hercegovine na referendumu koji je održan 29. februara i 1. marta 1992. godine. Referendumsko pitanje je glasilo: „Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?“

Na referendum je izašlo ukupno 2.073.568 glasača što je 63,6 posto od ukupnog broja stanovnika u BiH. Od tog broja njih 99,7 posto je glasalo za nezavisnost, a 0,3 posto protiv te odluke. 

Analitičari upozoravaju da neki političari na vodećim pozicijama u Bosni i Hercegovini danas zanemaruju volju glasača s referenduma 1992. godine. Stranke desnice, koje su na vlasti, zaobilaze to da su građani izglasali građansku Bosni i Hercegovinu, unutar koje će narodi biti ravnopravni, te sada isključivo pokušavaju nametnuti etničke principe u zemlji, što je u suprotnosti sa onim što je više od dva miliona ljudi podržalo na referendumu prije 26 godina. 

Član Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ-a BiH zagovara izmjene Izbornog zakona BiH na način koji bi dodatno učvrstio etničke podjele u Bosni i Hercegovini, što je, upozoravaju analitičari, u suprotnosti sa evropskim principima. 

Profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu fra Mile Babić kaže u komentaru za agenciju Patria da je u društvu najprije potrebno postići dostignuća demokratije, pa tek onda tražiti „svoj nacionalni, jezički ili neki drugi identitet.“

„Ako nije tako, onda imamo problem, imamo sukobe“, kaže fra Babić. 

„Dakle, primarna su ljudska prava“, dodaje. 

Fra Babić podsjeća na njemačkog filozofa Karla Jaspersa. On je rekao: Prvo smo ljudi, a tek potom Nijemci.
Tako je i kod nas u BiH, kaže fra Babić, trebamo biti najprije ljudi, pa onda Bošnjaci, Hrvati, Srbi. Nažalost, smatra, u Bosni i Hercegovini su pogažena osnovna ljudska prava. Vlada jednoumlje, čak i onim dijelovima gdje živi dominantno samo jedan narod. Za fra Babića to je gore nego u vrijeme jednopartijskog sistema.

„Nemamo slobode misli. A pojedinac misli, ne misli kolektiv. Pa i u religiji vjeruje pojedinac. Zbog toga je u Bosni i Hercegovini potrebno da smo na prvom mjestu građani, slobodni pojedinci, a unutar toga se možemo izjašnjavati kako želimo.“

Fra Babić navodi primjer jednog grada u Njemačkoj, gdje često boravi tokom ljeta. U tom gradu živi oko 120 nacija. Ali, kaže, svi oni nastupaju prvo kao građani. Država se stara da su zadovoljena njihova ljudska prava, bez da ih pita koje su nacionalnosti. Nažalost, zaključuje, političari u Bosni i Hercegovini „zamagljuju ljude“ konstantnim etničkim podjelama.