EKSKLUZIVNO Dnevnik bh. ekspedicije sa Pacifika

Piše: Ahmed Bosnić / Patria

Pohnpei se iz aviona ne razlikuje mnogo od brojnih otoka Mikronezije. Tek kada se avion spusti niže primjetit ćete da aerodromska pista presijeca otok i da će se avion, da bi se prizemljio, morati spustiti gotovo na nivo morske površine i to će u vama probuditi bujicu nelagode i straha. No, kada se letjelica prizemlji i kada obavite carinske formalnosti i izađete iz nevelike aerodromske zgrade bit će vam jasno da je Pohnpei ipak urbaniji od mnogih otoka razbacanih u mikronezijskom arhipelagu.

PRVI UTISCI: Da bismo do njega stigli trebalo nam je gotovo tri dana i četiri duga avionska leta: Sarajevo - Cirih; Cirih – Tokio; Tokio – Guam; Guam – Chuck (Čuk); Chuck – Pohnpei! Gotovo kraj svijeta, devet sati u vremenskoj razlici!
Pohnpei je najveći i najviši otok Saveznih Država Mikronezije (FSM). Na njemu se možete sporazumijevati na engleskom, ali je svakako dobro da znate i po koju riječ na lokalnom jeziku. Mi smo – za svaki slučaj – sletjeli na otok sa ''solidnim'' predznanjem. Poznavali smo nekoliko za nužno komuniciranje najbitnijih riječi – ''Kaselehie'' - pozdrav i doviđenja, kao na Havajima što znači ''Aloha'' ili u Italiji ''Ciao''; ''Kalanghan'' - hvala; ''Tainli'' – gospodine; ''Karakar'' – baš je vruće..., ali nam nikako nije išlo sa korektnim izgovorom, jer mještani svaku riječ rastežu na nevjerovatan način. To je u ovom dijelu Pacifika normalno, jer što se riječ duže izgovara i razvlači, to izražavate veće poštovanje prema svom sagovorniku.

Upozorili su nas da mnogo ne gestikuliramo rukama u kontaktima sa ženama ovog otoka, jer pri gestikuliranju može doći i do neugodnih zabuna. Kad nekoga dozivate ili molite da vam priđe, onda obavezno vam dlan ruke mora biti okrenut prema zemlji, jer ako je okrenut prema nebu – razumjet će da ga pozivate na seks! 
Ima i drugih smiješnih i zbunjujućih gestikulacija, pa je najbolje da ruke držite obješene niz tijelo i da što više koristite glas, a ne ruke.

NAJVEĆA ARHEOLOŠKA TAJNA: Ali boravak na otoku Pohnpeiu naše tročlane ekspedicije, koju pored mene čine još arheolog dr. Enver Imamović i Adi Krdžalić, srećom, najmanje je vezan za proučavanje jezika i gestikulacija lokalnog stanovništva. Na otok smo sletjeli zbog Nan Madola, možda najveće arheološke tajne na svijetu!

Riječ je o ostacima megalitskog grada podignutog na 92 vještačka otočića. Za izgradnju ovog nevjerovatnog grada čiji temelji dosežu do neistraženih morskih dubinama korišteni su vulkanski blokovi teški između pet i pedeset tona. Ko su njegovi graditelji, čemu je grad služio, na koji način su prebacivani teški bazaltni megaliti sa dalekih kamenoloma, do sada niko nije otkrio? 

Legende, folklorne i običajne tradicije govore o bogovima mora koji su gradili gradove i na kopnu, a povremena zagonetna tutnjava koja dopire  sa morskog dna nagovještava da oni još uvijek nastanjuju morsko dno.
Večina istraživača ipak, sklonija je vjerovanju da je Nan Madol, zajedno sa drugim misterioznim kamenim strukturama i građevinama na otocima Mikronezije, zapravo ostatak legendarne Lemurije, hipotetičkog prakontinenta na kome je – poput Atlantide – nekada blistala napredna civilizacija.

Zahvaljujući našim sponzorima BH Telecomu i tuzlanskoj firmi Babilon, došli smo s namjerom da obavimo kopnena i podmorska istraživanja ovog izuzetnog misterioznog arheološkog lokaliteta i da o tome snimimo dokumentarni tv serijal. 

NEOČEKIVANI SUSRET: Već prvi dan, dok smo u Koloniji, drugom po veličini gradu na Pohnpeiu, obilazili agencije kod kojih bismo enentualno mogli unajmiti brod  i opremu, doživjeli smo neočekivan susret. Imali smo sreću da upoznamo dvojicu susretljivih hrvatskih pomoraca, kapetana Dragana Bozajića i navigatora Zvonka Kurtina, obojica iz gostoprimljivog Zadra. Još veće oduševljenje doživjeli smo kada smo saznali da naši „zemljaci“ iz Hrvatske navigaju na ribarskim brodovima kompanije koja pripada Srbijancu Marku Kamberu, ugodnom mladom čovjeku, koji je ovaj uspješni biznis naslijedio od svog oca i vjerovatno zauvijek bacio životno sidro u vode Micronesie.
Bili smo njihovi gosti i zahvaljujući njima naš boravak na otoku Pohnpeiu znatno je olakšan a istraživanja i snimanja, koja ćemo narednih dan vršiti na lokalitetu Nan Madol svakako će se odvijati znatno uspješnije.
Ali o tome ću pisati u narednom javljanju...

NAN MADOL: O graditeljima megalitskog grada na 92 vjestačka otočića ništa se ne zna

ZELENI RAJ PACIFIKA: Otok Pohnpei

NEOČEKIVANI SUSRET SA „ZEMLJACIMA“: Adi Krdžalić, Ahmed Bosnić, Marko Kamber, Zvonko Kurtina, Dragan Bozajić i dr. Enver Imamović

ZAJEDNIČKI RUČAK NA BRODU: Zvonko Kurtina, Adi Krdžalić, dr. Enver Imamović, Ahmed Bosnić i Dragan Bozajić