Država na spratove: Čije su izbjeglice na ulicama i parkovima bosanskih gradova?

Početkom februara ove godine agencija Patria poslala je upozoravajuće upite na desetak adresa od kantonalnih do federalnih i državnih vlasti: Šta možemo očekivati kada krene veći izbjeglički val kroz Bosnu i Hercegovinu? Kakve su mogućnosti smještaja i brige nakon masovnijeg dolaska izbjeglica u BiH? Ko će registrirati te ljude radi mogućih sigurnosnih problema.

Nismo dobili nikakve odgovore sa državnog nivoa, ali su lokalne, kantonalne i entitetske vlasti urgentno odgovornost prebacivale na državni nivo. Danas kad su izbjeglice zatrpale ulice i parkove gradova treba pogledati gotovo nesuvisle odgovore koje je agencija Patria dobila prije tri mjeseca.          

U saopštenju Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo od 20. februara 2018. na naša pitanja upozorenja o migranatima stoji: “…Riječ je uglavnom o tranzitiranju migranata ka zapadnim zemljama i tek u zadnjih mjesec dana, određeni broj takvih migracija, bilježi se u Kantonu Sarajevo. Stanovnike Kantona Sarajevo pozivamo da ni na koji način ne sudjeluju u sumnjivim i ilegalnim aktivnostima, a neke od aktivnosti indiciraju i vršenje krivičnih dijela, ilegalnih migracija, pa i trgovinu ljudima.”

Ovo je iz Kantona bila neočekivana poruka građanima Sarajeva, koji gotovo jedini pomažu izbjeglice, da je njihova pomoć “ilegalna”.

“Molimo građane da se suzdrže od asistiranja u prihvatu i smještaju stranaca koji ilegalno borave u BiH, budući da su to obaveze nadležnih organa, koji kontrolišu ova pitanja, za koja su odgovorni. Kanton Sarajevo, osim iskustva ima i kapacitete, da po zahtjevu nadležnih BH instutucija, postane dio organizirane strukture za prihvat i humanitarno zbrinjavanje migranata u BiH, ali pod uvjetima propisanim međunarodnim konvencijama o izbjeglicama i Zakonu o kretanju i boravku stranaca u BiH, a kako se to radilo i prethodnih godina, s ciljem zbrinjavanja desetina hiljada izbjeglica u BiH i Kantonu Sarajevo.”

Kantonalno Ministarstvo priznaje da imamo povoljno iskustvo sa našim izbjeglicama koje se nalaze u stotinu zemalja svijeta: “Kanton Sarajevo je spreman i odlučan za humanitarno zbrinjavanje izbjeglica, nakon eventualnog rješavanja njihovih statusa, a za što su nadležne vlasti na nivou Bosne i Hercegovine, prije svega Ministarstvo sigurnosti BiH.”

Iz Ministarstva sigurnosti BiH tvrde da rade svoj posao, a Ministarstvo za izbjeglice ih praktično proziva. Ulice i parkovi su puni, dakle ništa ne radi jedno ili oba ministarstva.    

I glasnogovornik FUP-a je 15. februara 2018. je odgovorio, pa ni za njih nema ništa kritično: “Obavještavamo vas da Federalna uprava policije nema službenih saznanja o grupama izbjeglih lica pristiglih sa područja Sirije i Afganistana, koji se nalaze na području općine Ilidža, niti o mogućim talasima izbjeglica koji bi eventualno koristili područje Bosne i Hercegovine bilo u tranzitu, bilo u boravištu istih na našem području. Potrebno je da Vaša pitanja vezana za utvrđivanja identiteta izbjeglih lica, tranzitnih aktivnosti istih, te prelaske granice Bosne i Hercegovine, uputite nadleženim institucijama Bosne i Hercegovine, i to Službi za poslove sa strancima i Graničnoj policiji Bosne i Hercegovine”, odgovoreno nam je iz kabineta direktora Federalne uprave policije.

Dakle, FUP će poštovati procedure i čekati. Ovim su i oni praktično državne institucije proizveli u ključne krivce.  

Odgovoreno nam je i iz Ministarstva za izbjeglice FBiH 14. februara 2018. godine: „U vezi s Vašim pitanjem o registraciji, evidenciji, te stambenom i zdravstvenom zbrinjavanju izbjeglica, kao i utvrđivanju mogućnosti dodatnog, masovnog dolaska izbjeglica sa područja Sirije i Afganistana u BiH, obavještavamo vas da, u skladu sa zakonom i ustavnom strukturom, isključivu nadležnosti za navedene pitanja imaju državno Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice i Ministarstvo sigurnosti BiH.

Prema saznanjima koja imamo, navedene institucije su oformile odgovarajuće timove, koje će preuzeti obaveze u provođenju mjera po ovom pitanju, dok je po svojim zakonskim i ustavnim obavezama Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica nadležno za rješavanje problema raseljenih osoba, izbjeglica i povratnika koji su građani BiH.”

Gdje su danas ti “već oformljeni timovi” za rješenje ovog izbjegličkog problema?

“U vezi sa pitanjem o kolektivnim centrima, nadležnost u upravljanju kolektivnim centrima na području Bosne i Hercegovine je na Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, te je riječ o pitanju koje je van granica odlučivanja Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica. Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica nema operativne kapacitete za prikupljanje informacija o statusu stranih građana, koji su u statusu izbjeglica van granica Bosne i Hercegovine, te o mogućnosti njihovog ulaska na područje Bosne i Hercegovine, za što isključivu nadležnost ima Ministarstvo sigurnosti BiH. Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica spremno je u skladu sa svojim kapacitetima i zakonskim okvirima, a uz koordinaciju sa nadležnim institucijama i na njihov eventualni zahtjev, pružiti podršku za rješavanje ovog problema u slučaju da se problem, nastaviti širiti prelazeći granice moći nadležnih institucija”, odgovorio nam je u vidu obećanja većeg angažmana Nisvet Mujanović, savjetnik ministra, kao jedini potpisani u ovim brojnim prepiskama.  

Prepiska je u suštini otkrila da ne postoji nikakva koordinacija između nižih organa vlasti u opštinama, kantonima i Federaciji i onoga navodno jedinog odgovornog u institucijama na državnom nivou. Ovdje se pokazuje ključni problem neefikasnosti države. Ne samo da je vlast  podijeljna po nivoima, nego se svaki nivo predstavlja kao vlast za sebe, moglo bi se reći i država za sebe.

Danas, kada su opštinske i kantonalne vlasti satjerane u ćošak sa ovim problemom, nema pomoći od državnih struktura. Došli smo do tačke na kojoj su svi ugroženi i svi jednako odgovorni. Izbjeglice pod nebom su nešto kao prirodna nepogoda, poput nedavnih katastrofalnih poplava. U gotovo tragičnom razgovoru za Al Jazeeru zamjenik ministra sigurnosti BiH Mijo Krešić je potpuno kotradiktorno govorio o izbjeglicama. Novinarka ga je pitala: “Jesu li popisane izbjeglice?”

“Značajan broj jeste, ali značajan broj i nije”, rekao je Krešić i ostavio nas u dilemi šta je značajnije u njegovoj beznačajnoj izjavi.

“Izbjeglice dobiju dokument sa kojim mogu da se kreću po teritoriji BiH”, rekao je Krešić. Njegova priča o navodnoj kontroli koja se ima nad izbjeglicama je direktno demantirana. Ne može biti nikakve kontrole nad ljudima sa brojnom dječicom koji po ovakvom vremenu provode dane i noći na otvorenom, pod kišom i promrzli.

Gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić je jasno i otvoreno rekao da “ne postoji nikakva aktivnost niti pomoć izbjeglicama sa državnog nivoa” u njegovom gradu.

Dakle, glavni problem ove države su, nažalost, same vlasti, sa svojim neradom i nekompetencijom.

Država čiji je gotovo svaki treći čovjek izbjeglica u ili u vlastitoj državi ili u inostranstvu, ne smije sebi dozvoliti nehumane postupke pred onim koji traže pomoć od Bosne i Hercegovine i njenih građana. Nehumana je ležernost i traljavost pred jednom istinskom ljudskom tragedijom. /S. Omeragić/