Prva istinska kajanja nad Dejtonskim ugovorom

Upravo jučer 7. maja dobili smo dva komentara na pitanje Dejtonskog sporazuma za Bosne i Hercegovinu. Prvi put jedan od najomiljenijih američkih predsjednika Bil Klinton dao je otvorenu kritiku na Dejtonski sporazum na gala večeri organiziranoj je na 75. godišnjicu državnosti BiH i 11. godišnjicu od osnivanja Savjetodavnog vijeća za BiH.

- Još uvijek se sjećam gdje sam bio kada su američki diplomati poginuli na planini Igman. Dik Holbruk (Dick Holbrooke), Sandi Berger (Sandy Berger), Kristofer Voren (Chris Warren) i mnogi drugi napravili su značajne promjene. Ne treba vam sistem poput Dejtona za političku paralizu, jer ćete lako izgubiti sve bilo gdje gdje nema razlike između činjenice i fikcije. Osjećam se grozno zbog ishoda Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ali tada nam je bilo bitno da zaustavimo rat. Nakon 20 godina sam vidio Ćamila Durakovića i shvatio da moramo pronaći način da počnemo ispočetka - rekao je Clinton.

Nekako u isto vrijeme o odnosu rješenja za Kosovo i BiH govorio je Džejms Ker-Lindzi (James Ker-Lindsay), sa Evropskog  instituta Londonske škole za ekonomiju i političke nauke: 

- Na Kosovu se jako boje da to (Zajednica srpskih opština) ne postane neka nova Republika Srpska. Svi im govore da to neće biti slučaj, jer niko ne želi da vidi kopiju Republike Srpske i nigdje se ne govori da će Zajednica imati nekakav centralni organ vlast ili nadležnosti nad centralnim vlastima na Kosovu. To će prije biti nešto nalik na tip autonomije kakav viđamo u drugim evropskim zemljama…”

Naravno, nakon godina tegobnog pregovaranja i guranja regiona prema miru, ni sam Ričard Holbruk (Richard Hollbrooke) nije bio zadovoljan Dejtonom. Ali bio je već bolestan i totalno umoran od balkanskih velikodržavnih lidera.    

Dejton je, mora se priznati, bilo Holbrookovo popuštanje evropskom konceptu Bosne i Hercegovine, neka vrsta kompromisa prema britanskoj politici tokom ratne četri godine.

- Umjesto da se pojača vojni pritisak i i zauzme Bosna sve do Drine, američki pregovarač Ričard Holbruk je - na zaprepaštenje svih na terenu i na vlastito naknadno duboko žaljenje – već osvojenu vojnu prednost bacio kroz prozor. Rekao je Bošnjacima neka se zadovolje sa 51 posto teritorija koje im je izvorno garantirala Kontakt grupa. Bošnjaci i Hrvati koji su bili nadomak osvajanja Banje Luke i drugih gradova, poslušali su. Holbruk dao, Holbruk uzeo. Blagoslovljeno da je ime Holbrukovo. Dejtonski sporazum ostvario je tačno one „realistične“ modele podjele i etničke isključivosti šti su obilčježavali sva prethodna evropska – pogotovo britanska – rješenja. Tako su Amerikanci, reče s neskrivenom zluradošću jedan britanski diplomata, „“nalili vodu u vlastito mlijeko“. Srbi su na rubu totalnog poraza bili ushićeni“, zapisao je novinar Tim Džuda (Tim Juda) u tekstu koji citira i sam Holbruk: „Bosanski Srbi pozdravljaju američki mirovni plan“.     

Prve laste istinskog kajanja zbog Dejtona, konačno dolaze.