Otkrivanje Nan Madola (6): Rodno mjesto uragana

Jedno klimatološko znanstveno istraživanje, pokazalo je da područje između Nan Madola, jedinstvenog arheološkog lokaliteta kojeg istražujemo, i obližnjeg otočića Kosrae, na neki način predstavlja 'srce i rodno mjesto' uragana i tajfuna.

Piše: Ahmed BOSNIĆ/Patria

Kolonija, drugi po veličini grad na Pohnpenu, u kome smo odsjeli i iz kojeg svako jutro krećemo u istraživanja, živi neobičnim ritmom. Tokom dana, to je miran i gotovo pustošan grad, reklo bi se da je utonuo u san. To je ovdje prirodno, jer se oko podne temperatura digne i do 33 stepena Celzijusovih i niko pametan neće da se izlaže tolikoj vrućini. Najljepše je u sumrak kada se stanovnici Kolonije razmile po gradu, a rijetka otvorena sastajališta i ugostiteljski objekti uz morsku obalu naprosto ožive. To traje do 21,30 sati kada se gradom zaori prodorni zvuk sirene – to je znak da roditelji obavezno svoju djecu sklone sa ulice i iz sastajališta. Svi koji nisu stariji od 18 godina moraju se vratiti u roditeljske domove. Takav je zakon, a kazne su velike za one koji se ne pridržavaju ovog gradskog kodeksa.

Zbog toga kolonija nema problema sa drogom, alkoholom i uličnim kriminalom, a incidenti u javnim objektima prava su rijetkost.

ZANIMLJIVO ISTRAŽIVANJE: Jedno klimatološko znanstveno istraživanje vođeno prije desetak godina, pokazalo je da područje između Nan Madola, jedinstvenog arheološkog lokaliteta kojeg istražujemo, i obližnjeg otočića Kosrae, na neki način predstavlja 'srce i rodno mjesto' uragana i tajfuna, koji se baš tu začinju, vrtlože i stvaraju razornu snagu koje se svi pribojavaju. Odatle svake godine kreću i, poput pljačkaških hordi, pustoše Filipinima i drugim pacifičkim otocima, koji im se nađu na razornom putu!

Znanosti je trebalo dugo vremena konačno da ustanovi da tropski vjetrovi nisu samo posljedica permanentnih temperaturnih anomalija u zračnom strujanju, već prije svega, elektromagnetizma koji – zamislite! – permanentno isijava bazaltno kamenje vulkanskog otočja na kojem evo već desetak dana istražujemo.

Ovdje, na otoku Pohnpei, tropske kiše su skoro svakodnevne pa otočke kišne šume i nesnosna vlaga koju šire, naprosto nasrću na skromne kuće otočana, nagrizaju njihove krovove i fasade, prijeteći da ih svojim korijenjem obgrle i zauvijek unište. Na tom strašnom bojištu koje traje od postanka svijeta, uvijek gubi siroti čovjek. To se može vidjeti na uništenim domovima, koroziranim automobilima, zapuštenim putevima, morskoj obali...

NEUMITNI PROCESI: U zelenom baldahinu koji prekriva otok najrazorniji su hljebno i mangrovovo drvo, biljke koje naprosto, poput žutih mrava, nasrću na sve našto naiđu, čak i na more, zarobljavajući ga ispod svojih gustih krošanja, gaseći njegovu snagu i talasanje. To su biljke sa hiljadu korijenja, koje su već odavno ovladale Pohnpenom i zagonetnim Nan Madolom, podrivajući njegove tajanstvene kanale, kule i utvrde, otežavajući nam da koliko-toliko steknemo pravu sliku o njegovom izgledu i namjeni. Bit će potrebno uložiti više od milijardu dolara da bi se očistio ovaj unikatni arheološki lokalitet. A gdje naći toliko novaca?!... Ko je danas spreman da uloži tolika sredstva?!...

Zbog toga sa sjetom zaključujemo da će Nan Madol još dugo biti prepušten hljebnom i mangrovovom drvetu da bjesne i orgijaju, razarajući i uništavajući ovo jedinstveno arheološko blago.

ISTRAŽIVANJE PODMORJA: Danas smo odlučili da Nan Madol pokušamo istraživati sa morske strane. Adi Krdžalić, koji se u pripremi za ovu ekspediciju, zahavaljujući članovima sarajevskog ronilačkog kluba „Bosna“, obučio za duboko ronjenje, pokušat će zaroniti uz same zidine drevnog grada i ispitati njegove podmorske strukture i sadržaje. To je težak i opasan posao. Zahtijeva punu koncentraciju i oprez.

Malo je ronilaca u svijetu uspijevalo da se spusti do mračnog podmorskog labirinta iz kojeg vrebaju neznane opasnosti. Jedna japanska ronilačka ekspedicija prošle godine se vratila neobavljenog posla, jer su se - čim su zaronili - u blizini pojavile morske psine. To potvrđuje i danas aktuelno drevno vjerovanje da Nan Madol čuvaju morski psi, koji nikome neće dozvoliti da uđe u njegove tajne podmorske odaje i riznice.

Japanci se pak nisu vratili kući potpuno poraženi. Uspjeli su da se spuste toliko duboko da ustanove da Nan Madol i u morskim dubinama ima jednako enigmatična kamena zdanja i odaje, kule i hodnike, ali njihove sadržaje, brojnost i obim nisu uspjeli definitivno sagledati i racionalno objasniti. Tajne podmorja Nan Madola tako su ostale sačuvane.

OPASNI ZADATAK: Plovimo blizu obale, pored šume eukaliptusa i mahagonija čije se krošnje miješaju sa bujnim tropskim rastinjem i vitkim palmama što se utrkuju prema nebu. Iz unutrašnjosti prašume se širi potmuli zvuk nalik reskoj tutnjavi ili dalekoj grmljavini. Između brežuljaka koji - zahvaljujući bujnoj prašumskoj vegetaciji - podsjećaju na ogromne zelene sunđere, pred našim očima ukazuje se rajski prizor. Divimo se blistavim plavkastim vodenim kaskadama i pjenušavim vodopadima koji se obrušavaju sa tajnovitih zelenih visina, bučno skakučući preko mrkog kamenje na svom putu prema moru.

Plovimo uz koralni greben u čijim se vodama šepure jata živopisnih riba i golemih raža. Ovdje vri od života. Cilj nam je nevelika uvala, ispod Nan Dowasa - "Trg ponosnih zidina"! Tu će Adi Krdžalić, zajedno sa Valtenom, lokalnim roniocem, koga smo angažovali da mu „čuva leđa“, zaroniti u mračno podmorje Nan Madola. Vrijeme je pogodno, mirno more, vidljivost dobra, a u našoj blizini ne opažamo ni morske psine ni opasne raže, kojih u ovom području ima na stotine.

Ali da li će tako i da ostane...

TAJNA NAD TAJNOM:  Pogled s mora na Nan Madol

SPREMAN ZA PODVODNO ISTRAŽIVANJE: Adi Krdžalić i Enver Imamović