Bh. ekspedicija na Nan Madolu (10): Čuvari podvodnog svijeta

Gotovo svi stanovnici malezijskog otoka Pohnpeia vjeruju  u prastara predanja da podvodne zidine Nan Madola od znatiželjnika čuvaju morski psi i morske zmije koje su četverostruko smrtonosnije od kraljevske kobre!

Piše: Ahmed Bosnić / Patria

Ne volim mračne morske dubine još od mladosti, otkako sam za vrijeme svog boravka na Sinaju, u Egiptu, doživio dramatičan strah. Bio sam član JNA u misiji mira OUN daleke 1965./66. godine i tog dana sam se zadesio u Sharm el Sheikhu (Šarm el Šeik) u vrijeme kada je taj danas popularni turistički grad bio samo jedna od pustinjskih oaza na obalama Akabskog zaliva. Tamo je naš Odred stacionirao svoju postaju čiji je bio cilj da nadgleda brodove koji su plovili prema luci Aqabi (Akaba).

Bilo je to opako vrijeme pred sami izraelsko-arapski rat i ja sam stigao u Sharm el Sheikh kako bih uređivao „Odredski vesnik“ i pisao o životu naših vojnika. No, vrag mi nije dao mira pa sam se tog dana, ni dva sata po dolasku, bacio u more i zaplivao prema mirnoj pučini tražeći osvježenje od prevelike pustinjske žege. Volim topla mora i uživam u plivanju. Ali odjednom – ni sam ne znam kako i zašto - osjetio sam neku opasnost, nešto što je u mom tijelu izazivalo jezu. Zaronio sam da bih pogledao oko sebe, a onda sam ugledao taj stravični mrak koji mi se poput zloslutnog oblaka približavao i ja sam panično zaplivao prema obali.

Nekako sam izletio iz mora, ali od tada moji strahovi od tmina morskih dubina samo su se pojačavali. Pogotovo, kada sam saznao da sam se tog dana u Sharm el Sheikhu kupao u Zalivu morsklih pasa.

PODVODNI SVIJET NAN MADOLA: S takvim mojim iskustvom i odnosom prema moru i njegovim dubinama, naravno, da nije bilo šanse da se ohrabrim i upustim u istraživanja tajnovitih podvodnih prostranstava Nan Madola. Ali u ekspediciji imamo hrabrijeg odvažnijeg  i mlađeg, našeg Adija Krdžalića, koji se i pored zlosrečnih iskustava mnogih ronilaca, hrabro upusto u jedinstvenu avanturu! Čak je sa sobom nosio i zastavu naseg sponzora BH Telecoma!

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća snimatelji jedne japanske televizijske ekspedicije snimili su izvanredan dokumentarac o Nan Madolu i njegovim brojnim tajnama. Opremljeni za to vrijeme najsavremenijom opremom za dubinsko ronjenje i podvodno snimanje krenuli su da istraže šta se krije ispod koraljnog grebena i da li uopće postoji mreže tunela koja navodno vode u mistični Donji svijet zagonetnog grada. No, njihovo istraživanje, nažalost, nije dugo potrajalo.

Evo izvještaja glavnog snimatelja Juna Onozave:

"Pred nama se pojavio čudesan podvodni svijet“ – zapisao je Onozave. „Klizili smo kroz jedan akvarij bez zidova, okruženi stotinama sitnih morskih živih stvorenja. Ispred nas se lelujaju gljivni koralji, velika travnata rogozovina sa glatkom, ljubičastom donjom stranom. Prošli smo pored jedne kolonije kamenih koralja, dok njihovi žuti kraci svijetle intenzivno kao tek procvetalo proljetno cvijeće. Bezbrojne alge između skorenih pupoljaka rasipaju pravi vatromet žarkih boja. Morske zvijezde, majušni krastavci i tritonske trube ugnijezdili su se u mekom, blago gibajućem morskom tepihu što nas okružuje. U vidokrugu naših televizijskih reflektora okamenjuju se njihove razigrane hvataljke kao po komandi. Postaju paralisane i nijeme.

GREBEN KOJI RASTE: Nešto dalje od nas, kroz živopisni nepregledni koraljni vrt patrolira jedna ajkula nešto duža od jednog metra. Ona je, srećom, miroljubiva. Čak i ne obraća pažnju na nas, jer u ovom rajskom vrtu u kome se nude svi morski gurmanski specijaliteti ima svoj stalni bogati ulov na rubnom grebenu.

Ni škljocari i kraljevske ribe živopisnih boja ne daju se uznemiriti. Lijeno kormilare na dohvat naših ruku ne pokazujući nikakav strah ni interes prema našem prisustvu. U gustim šarenim jatima, poput malih oblačića, uguravaju se između razgranatih koraljnih gredica, gdje ih mami njihova slasna hrana. Sve im je tu, pred nosom – mogu se sladiti sa onim što im duša poželi.

Napokon smo doplivali do mjesta odakle vidimo masivne osnove Nan Madola: teški bazaltni megaliti mrke boje, sastavljeni bez vezivnog materijala djeluju poput moćnih podvodnih utvrda. Leže nešto niže od dva metra ispod morske površine na grebenskoj koraljnoj ploči, koja ovdje blago pada i gubi se iz našeg vidokruga, dole, u mračnim morskim dubinama. Cijeli greben se sastoji od debelog krečnjačkog oklopa kojeg su milenijumima strpljivo gradile milijarde najfinijih građevnih kamenčića i nebrojni koralji-polipi. Prirodnjaci su izračunali da greben još uvijek raste, godišnje od jednog do tri centimetra!

Koliko je poznato, greben na kojem je podignut Nan Madol je debeo nekih trideset metara što govori da je star najmanje 1400 godina. To bi moglo da znači da su arhitekti ovog sablasnog kamenog grada pred sobom možda imali već pripremljeno prirodno gradilište. Ali u to je teško povjerovati.

AJKULE I TROPSKE ZMIJE: Iznenada Noriaki, moj prijatelj i saputnik na ovom zadatku, prolazi jednim elegantnim švenkom preko koraljnih gromada što su se nadvile i djeluju kao neprirodne izbočine. U trenutku uspijevam da vidim gotovo dva metra dugu sivožutu sjenu, koja se postraničnim talsastim pokretima povlači ka dolje, sklanjajući se ispred svjetla reflektora. Tropska morska zmija, jedan od uopće najopasnijih reptila u ovim pacifičkim vodenim prostorima!

Kažu da se ovdje jednom godišnje okupljaju, vode ljubav i mrijeste se. Inače, najradije se zadržavaju u pješčanom tlu, među koraljima i ispod grebenske ploče i odatle vrebaju svoje zrtve.

U Australiji su mi zoolozi pričali da je otrov pacifičke morske zmije četverostruko smrtonosniji od kraljevske kobre i izaziva kočenje tijela i smrt nakon samo sedam sekundi. Koga ugrize – nema mu spasa! Za samo mali broj vrsta pronađen je protuserum.

A jkule i tropske zmije su, moglo bi se kazati, istinski čuvari tajanstveni podvodnih odaja Nan Madona!

TROPSKE MORSKE ZMIJE: Prirodnjaci smatraju da su četiri puta smrtonosnije od kobre

RIJETKO VIDJEN SNIMAK : Porusene kamene strukture Nan Madola snimljene ispod morske povrsine