Bh. ekspedicija na Nan Madolu (13): Osmo čudo svijeta

Piše: Ahmed BOSNIĆ

Jutros je naš Adi Kržalić spakovao svoju ronilačku opremu i kamere i oprostio se od nas i Naan Madola. Čekaju ga obaveze u Sarajevu. Ostali smo Enver Imamović i ja da obavimo posljednja istraživanja u prašumskim dijelovima otoka Pohnpeia. Ovaj usamljeni otoka smatra se jednim od najopasnijih mjesta na Zemlji bar kada su u pitanju klimatske prilike. U nekim mjestima u unutrašnjosti godišnje padne do 330 centimetara kiše pa je za istraživanja potrebna posebna oprema.
Ali, ruku na srce, mi nismo na Pohnpeiu došli da se junačimo i da iskušavamo sreću, već da istražimo sve ono što je dostupno ljudima našeg kova. Ovdje postoje i rajski ambijenti sa idiličnim riječnim vodopadima, ugodnom dnevnom klimom i dobrohotnim otočanima koji su polinezijskog porijekla. Zapravo, oni su heterogena mješavina s različitim običajima i tradicijama koje su povezane sa zajedničkom poviješću i zajedničkim pogledima na budućnost.
Jutros nam je naš Đimi, vozač i vodič, donio svježu ribu. Ulovio ju je u vodama Nan Madola i ponovo nas „inficirao“ zagonetnim pričama o ovom jedinstvenom arheološkom lokalitetu na svijetu. 

PITANJA BEZ ODGOVORA: Ko su oni graditelji Nan Madola, odakle su stigli, zašto su podizali vještačke otoke i zašto su Nan Madol izgradili pola na kopnu pola u moru?! 
Istraživače zbunjuju i druga ništa manje zanimljiva pitanja: odakle potiče gotovo 250 miliona tona bazaltnih blokova, kako su prevoženi i kako su, konačno, graditelji prilikom gradnje vještačkih otoka, tunela, ulica, kula i palata s njima uspijevali da manipuliraju?! 
Najteži blok teži je od pedeset tona, a najmodernija dizalica koja danas postoji na Pohnpeiu jedva da može da podigne 45 tona! Nesumnjivo je da se gradnja Nan Madola može usporediti sa najvećim graditeljskim čudima starog vijeka, možda sa izgradnjom Tiahuanaca (Tiahuanako) u Boliviji, Machu Picchua (Maću Pikću) u Peruu, mayanskih gradova u Meksiku i na Yucatanu (Jukatan), Kineskog zida ili piramida na obalama Nila. Dovoljno se prisjetiti podatka da je prosječna težina kamenih blokova ugrađenih u Keopsovu piramidu tri tone, a bazaltni blokovi u Nan Madolu u prosjeku teže više od pet tona!
Arheolozi i istraživači koji ne vide ništa čudno i neprirodno u Nan Madolu smatraju da se rješenje svih zagonetki krije u prastarim kamenolomima koji se navodno nalaze u unutrašnjosti Pohnpeia, prije svega u njegovom sjevernom području do kojeg se danas teško dolazi zbog nepristupačnog terena i gustog prašumskog rastinja. Duboko skriven u zapletenoj i neprohodnoj džungli, tamo navodno leži cijela riznica uskladištenog kristaliziranog bazalta, mladovulkanskog izlivenog stijenja. 
KAKO JE PODIZAN NAN MADOL: Igrom, ili bolje reći, djelovanjem neobičnih prirodnih sila, koje su mu dale konačni izgled i format, bazalt se tamo pojavljuje u obliku kristala i džinovskih stupova, koji su se tokom miliona godina rascjepkali po vertikali, dobivši svoje konačne oblike. Hiljade bazaltnih stupova, uredno naslaganih jedni pored i znad drugih, skrivaju se danas navodno ispod mreže prašumskog rastinja u području koje nosi neobično ime - Uh. Prirodne sile su bazalt već oblikovale i izrezale u obliku prizmi i učinile ga pogodnim građevinskim materijalom! 

I ma kako to nevjerovatno zvučalo -  svi ovi monumentalni kameni stupovi već pokazuju četverougaone, petougaone i šestougaone profile kakve nalazimo u Nan Madolu. U to smo se i sami osvjedočili posjetivši kamenolom u blizini Kolonije. Morali smo koristiti mačete da bismo se probijali kroz prašumsko rastinje. Drevni graditelji su kamene blokove morali samo oslobodit zajedničkih struktura, podijeliti ih u zasebne monolite i ugraditi u Nan Madol!
Budući da se u tim davnim vremenima još nije znalo za alate od željeza, drevni su se neimari izgleda koristili dlijetima napravljenim od čvrstih ljuštura divovskih morskih školjki tridakni (Tridacna gigas), koje nerijetko mogu narasti i do 2,5 metra i kojih i danas u morskim vodama oko Pohnpeia ima u izobilju. (Uzgred, u nekim od njih nađeni su biseri teži od 50 kilograma!) Nakon toga bi bazaltne stupove prema moru kotrljali sistemom "kose ravnine", koristeći za podmetače oguljena i nauljena prašumska stabla. Jaki konopci od kokosovih vlakana i zelene hibiskusove kore sprječavali su da se teški teret nekontrolirano obruši i polomi. Prebacivanje bazaltnih blokova dalje se vjerovatno odvijalo isključivo u vrijeme plime na bambusovim splavovima u šleperskom nizu do istočne obale otoka, do - Nan Madola! 

ČINJENICA KOJA OBARA SVE TEORIJE: Cijela priča nekome se može doimati logičnom i uvjerljivom, ali je zapravo daleko od toga. Sve da su uistinu prema navedenom scenariju dolazili do građevinskog materijala, zagonetni graditelji su morali da razbijaju koraljne ploče i od njih da prave nasipni materijal, zatim da nagomilaju platforme u moru, te nakon toga da projektuju ulice, morske kanale i izgrađene tunele. I konačno, morali su od bazaltnih stupova da podignu građevine sistemom poluga (ako već nisu imali dizalice) od kojih je za izgradnju samo jedne, tvrđave Nan Dowas, bilo potrebno ugraditi 32.000 bazaltnih blokova, svaki težak oko pet tona. A za izgradnju cjelokupnog grada sa vještačkim otocima i podzemnim tunelima, zidovima i utvrdama, utrošeno je, kako rekoh, preko 250 miliona komada!
Nevjerovatno!
Drugo nalazište bazalta udaljeno je od Pohnpeia i Nan Madola ravno 643 kilometra. Nalazi se blizu mjesta Lelu na nevelikom otoku Kusaie (Kosrae). Ali, zbog njegove ogromne udaljenosti teško je povjerovati da su tajanstveni graditelji ovog jedinstvenog graditeljskog čuda, i pored svojih parapsiholoških i drugih darovitosti, u koje vjeruju žitelji Pohnpeia, uspijevali iz Lelua dopremati bazaltne blokove teške desetinama tona!
Druga je priča koliki broj radnika je trebalo svakodnevno angažirati da rade na izgradnji ovog zagonetnog grada, kada se zna da na cjelokupnom otoku Pohnpei, prostranom nekih 347 četvornih kilometara, nikada nije živjelo više od četrdesetak hiljada stanovnika! 

NAN MADOL: Najveća arheološka zagonetka na svijetu

TRIDACNA GIGAS: Jesu li drevni graditelji Nan Madola od ove skoljke pravili alat za razbijanje bazaltnih blokova?