Politički moral i društvena odgovornost: BiH još uvijek daleko od EU

Piše: Haris Ljevo

Glavna vijest u Španiji proteklih dana je kupovina kuće predsjednika stranke Podemos Pabla Iglesiasa i njegove supruge Irene Montero, inače glasnogovornice Podemosa.

Lider i glasnogovornica  treće po snazi partije u Španiji, koja je na zadnjim parlamentarnim izborima 2016. godine osvojila 21,1 posto glasova, odnosno nešto više od pet miliona, kupili su nedavno u predgrađu Madrida Galapagar kuću za 600.000 eura.

Banka im je odobrila kredit koji će vraćati u narednih 30 godina, a mjesečna rata kredita iznosi 1.600 eura. Hipotekarnu vrijednost kuće banka je procijenila na 540.000 eura. Pablo i Irena su se obavezali da vrijednost hipoteke podijele na po 270.00 eura. Njih dvoje su do sada živjeli u iznajmljenom stanu u madridskom predgrađu Rivas-Vaciamadrid.

Prema imovinskoj kartici, koju je ovaj univerzitetski profesor i zastupnik u EU parlamentu, prijavio španskoj Izbornoj komisiji pred izbore 2016. godine, Iglesias je na računu imao ušteđevinu u vrijednosti 123.000 eura, zatim kuću u selu Avila, koju je dobio kao porodično nasljedstvo, nekretninu u vrijednosti 13.814 eura i polovan automobil kupljen 2008. godine.

U kupovini kuće Iglesiasa i Moreno nema ništa nezakonito, ali opet se digla velika prašina.

Razlog se krije u činjenici da je Iglesias na čelu radikalne ljevičarske partije koja svoj program temelji na podršci radnicima, te na borbi protiv bankarskog lobija i kreditnog zaduživanja države na teret građana.

Stranka Podemos (Možemo) osnovana je u martu 2014. godine, a nastala je iz građanskog pokreta Indignados (Ogorčeni) koji se razvio 2011. godine kroz masovne proteste protiv mjera štednje, nezaposlenosti, korupcije i sve veće ekonomske nejednakosti u Španiji. Partija je uređena tako da nijednu važniju odluku ne može donijeti predsjednik ili vrh partije, već o tome odlučuju svi članovi na referendumu.

Samo godinu dana nakon formiranja partije, koalicija lijevih stranaka u kojima je učestvovao i Podemos, osvojila je vlast i gradonačelničke pozicije u nekoliko velikih španskih gradova poput Zaragoze, Cadiza, Compostele, A Corune, a vrhunac je bilo osvajanje gradonačelničkih pozicija u dva najveća grada Madridu i Barceloni.

Glavne parole pokreta, a kasnije i stranke, bile su „kredibilitet, poštenje i dosljednost“. Upravo na dosljednosti pali su Iglesias i Moreno, kojima španska javnost, a prije svega partijski glasači, zamjeraju da su odbacili ovu vrijednost.

Mediji su se odmah sjetili kako je Iglesias 2012. godine žestoko napao tadašnjeg ministra ekonomije Luisa de Guindosa zbog kupovine luksuzne kuće vrijedne 600.000 eura, te da je 2015. godine kritikovao političare koji žive u skupim kućama izolirani od birača.

Gradonačelnik Cadiza Jose Maria Gonzalez kritikovao je Iglesiasa poručivši kako on nikada ne bi mogao živjeti nigdje osim u svom radničkom stanu, jer ne želi biti dio elite već da želi živjeti istim načinom života kao i njegovi birači. Slične zamjerke mogu se čuti i od medija bliskih lijevim partijama.

Nakon žestokih kritika Pablo Iglesias je raspisao unutarpartijski referendum na kojem će članovi od 22. do 27. maja odlučiti žele li i dalje njega na čelu Podemosa ili će se ići u izbor novog lidera.

Dakle, Iglesias nije počinio nikakvo krivično djelo, sve je uradio transparentno. Jedini njegov grijeh je taj što je odustao od svojih principa, odnosno što je izdao ideale.

Teško je sada povući neku paralelu između Iglesiasa i nekog političara u BiH, odnosno generalno između građanske svijesti u BiH i Španiji.

Kod nas je moguće da javne funkcije obavljaju ljudi optuženi ili osuđeni za kriminal, a da javnost uopšte ne reaguje na takve pojave, već iz izbora u izbore glasa za takve ljude.

BiH je zemlja čvrsto opredijeljena ka članstvu u EU, pa bi nam ovakvi slučajevi kao što je ovaj Iglesiasov u Španiji trebali predstavljati sasvim normalnu pojavu.

Nažalost, društvena svijest bh. građana i odgovornost bh. političara prema društvu još uvijek je daleko od Španije i EU.