Vladimir Vučković: Briga za migrante je ustavna obaveza Bosne i Hercegovine

Piše: Vladimir Vučković, magistar kriminologije

Bezbjednosna situacija na području bliskog istoka i dalje je jako kompleksna, te nema naznaka da bi u skorijoj budućnosti to pitanje moglo drastičnije ići na bolje. Interesi velikih sila su se sukobili u Siriji i niti jedna od njih nije spremna da popusti. Najveća žrtva cjelokupne ove igre jeste narod. Migrantska kriza koja potresa stari kontinent već nekoliko godina nije stala, moguće da je medijska pažnja sa tog pitanja skrenuta, ali ovaj problem i dalje tišti zemlje Balkana koje se nalaze na udaru stotina hiljada izbjeglica.

U jednom od tekstova iz 2015. godine napisao sam sljedeće: “Bosna i Hercegovina na aktuelnu krizu treba posmatrati sa velikim interesovanjem i spremno dočekati potencijalni talas imigranata prema svojoj teritoriji. Imajući u vidu trasu tzv. Južne balkanske rute, koju decenijama koriste šverceri i krijumčari, ne smijemo misliti da će nas emigrantska kriza zaobići.” U velikom broju bosanskohercegovačkih gradova kolone ilegalnih imigranata su postala svakodnevnica i potvrda da se tvrdnje i pretpostavke eksperata vezanih za imigrantsku krizu polako obistinjuju.

Nadležne institucije u Bosni i Hercegovini su apsolutno nezainteresovano posmatrale potencijalnu prijetnju i imajući to u vidu nespremno dočekao talas imigranata. Mađarska je hermetički zatvorila svoje granice, mada to nije u skladu sa međunarodnim pravom, ali situacija na terenu je takva. Hrvatska je dobro riješila kompletan granični pojas prema Srbiji, odakle joj je najviše prijetio priliv imigranata, Srbija je raspustila imigracione centre na svojoj teritoriji, a Bosna i Hercegovina je sve gledala skrštenih ruku.

Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama u pravnom poretku Bosne i Hercegovine se prema ustavnoj odredbi iz člana II/2  nalazi iznad cjelokupnosti pravnog poretka Bosne i Hercegovine. Bez obzira što pravo na azil nije posebno navedeno  kao ustavno pravo u Ustavu Bosne i Hercegovine,  pravo da se zatraži i uživa azil u BiH predstavlja ustavno pravo kako je to i Sud BiH naveo u obrazloženju svoje odluke:

 ” pravo da traži i uživa u drugim zemljama azil od proganjanja je pravo zagarantovano čl. 2. tač.3. i tač. 4. Ustava BiH, u vezi sa članom 2. tač. 14. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Ovom odredbom je propisano da sva lica na teritoriju BiH uživaju ljudska prava i slobode, a da se prava i slobode određene u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svakim drugim zakonom. Čl.2. tač. 7. Univerzalne konvencije o ljudskim pravima propisano je da su sva lica pred zakonom jednaka i imaju pravo bez ikakve razlike na podjednaku zaštitu zakona. Nadalje, svi imaju pravo na jednaku zaštitu protiv bilo kakve diskriminacije kojom se krši ova deklaracija i protiv svakog poticanja na ovakvu diskriminaciju. Osim toga, svako ima pravo da traži i uživa u drugim zemljama azil od proganjanja (član 14. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima)”

Aktuelna situacija u kojoj se nalazimo mogla bi se zakomplikovati jer prognoze nisu ohrabrujuće. Mnogo stvari sada više u opšte ne zavise od nas samih, jer moramo gledati kako će susjedne države, prvenstveno Hrvatska, obezbjediti svoju granicu. Dolaskom ljepšeg vremena definitivno će se povećati priliv imigranata u Bosnu i Hercegovinu. Reklo bi se da se nalazimo između čekića i nakovnja. Činjenica je da imigranti koji se trenutno nalaze u Boni i Hercegovini nemaju namjeru da tu i ostanu, jer pojedini tvrde da je ovdje gore nego u Afganistanu, kako reče jedan od imigranata smješten u Salakovcu kod Mostara.

Trenutno nam ne preostaje ništa drugo nego da damo sve od sebe kako bi smo postupili po međunarodnim konvencijama čiji smo potpisnici, te da tražimo pomoć međunarodne zajednice kako bi smo se efikasno mogli nositi sa imigrantskom krizom čiji vrhunac, iz ugla Bosne i Hercegovine, predstoji.