SARAJEVO, (Patria) - HDZ BiH i lider ove stranke Dragan Čović već godinama ponavljaju priču kako Hrvati u BiH trebaju sami sebi birati predstavnike pozivajući se pri tome na dvostruki izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda.
O Komšićevom radu u Predsjedništvu iz HDZ-a nikada se nije mogla čuti nikakva ocjena, ni pozitivna ni negativna, a jedini njegov grijeh, po HDZ-u, je taj što je dva puta u Predsjedništvo BiH biran glasovima Bošnjaka.
Međutim, rezultati izbora 2006. i 2010. godine po biračkim mjestima, kada je Komšić slavio izborne pobjede, pokazuju zbog čega je Komšić zaista problem za HDZ.
Kada je SDP 2006. godine kandidirao Komšića za člana Predsjedništva, nije se mogla čuti nijedna zamjerka iz redova HDZ-a. Valjda su tada smatrali kako Komšić nema nikakve šanse da ugrozi njihovog tadašnjeg kandidata Ivu Miru Jovića. Rezultati izbora pokazali su da su se u HDZ-u ozbiljno prevarili.
Komšić je slavio ubjedljivu pobjedu sa 116.062 osvojenih glasova ispred kandidata HDZ-a Jovića, koji je osvojio 76.681, te kandidata HDZ 1990 Bože Ljubića (53.325), Mladena Ivankovića Lijanovića 24.822 i Zvonka Jurišića iz HSP-a (20.350).
Ni prve postizborne reakcije iz redova HDZ-a nisu bile toliko negativne, jer su u ovoj stranci bili potpuno šokirani i u nevjerici kako im se moglo to desiti, jer sve do tada izborna pobjeda za njih je bila neupitna. Kada su nakon prvobitnog šoka napravili analizu izborne kampanje došli su do zaključka da je izborni poraz zapravo došao kao rezultat loše politike HDZ-a.
Nema sumnje, to pokazuju i rezultati izbora, da je Komšić osvojio veliki broj glasova Bošnjaka, ali paljba po Komšiću iz redova HDZ-a krenula je tek onog trenutka kada su shvatili da je Komšić uzeo i zavidan broj glasova na biračkim mjestima u Hercegovini gdje su Hrvati većina. Niko tada u HDZ-u nije mogao vjerovati da je u tradicionalnoj desničarskoj sredini, kandidat ljevice mogao dobiti neki glas.
Uprkos krajnje negativnoj kampanji, koju je HDZ vodio protiv Komšića tokom njegovog prvog mandata, Komšiću to nije bila prepreka da drugi mandat na izborima 2010. godine osvoji sa daleko većim brojem glasova. Komšić je ovaj put osvojio čak 337.065 glasova, preko 200.000 više nego četiri godine ranije. Kandidatkinja HDZ-a Borjana Krišto osvojila je 109.758, kandidat HDZ 1990 Martin Raguž 60.266, a Jerko Ivanković Lijanović 45.397.
Nakon osvojenog drugog mandata krenula je još žešća retorika prema Komšiću. Zapravo, nije bio u pitanju lično Komšić, ista bi retorika bila i da je u pitanju bio neko drugi. Razlozi za otvoreni napad na Komšića kriju se u činjenici da je HDZ počeo gubiti suverenu vlast u svojim dotadašnjim najjačim uporištima.
Konkretno, u gradu Mostaru, Željko Komšić je osvojio 10.664 glasa, od čega preko 50 posto na biračkim mjestima i gradskim sredinama gdje Hrvati čine apsolutnu većinu. Na nekoliko biračkih mjesta u zapadnom dijelu Mostara, gdje Bošnjaci uopšte ne glasaju, Komšić je osvojio podjednak broj glasova kao kandidatkinja HDZ-a Borjana Krišto.
I u nekim drugima sredinama gdje Hrvati čine većinsko stanovništvo Komšić je zadao ozbiljan udarac HDZ-u. U Odžaku, naprimjer, Komšić je osvojio stotinjak glasova manje od Krišto (1.745 – 1.816), u Uskoplju je osvojio skoro petsto glasova više (1.959 – 1.494), u Novom Travniku je imao 38 glasova manje od Krišto (2.425), dok je ozbiljne rezultate Komšić ostvario i u Vitezu 2.180, Busovači 1.859, Kiseljaku 1.649, Tomislavgradu 518, Kreševu 268...
Znatno slabiji rezultat Komšić je ostvario u sredinama u Hercegovini, posebno u zapadnoj, ali treba imati na umu da su birači u tim sredinama prvi put došli u poziciju da glas daju nekome Hrvatu ko nije iz HDZ-a. Uprkos zastrašujuće negativnoj kampanji protiv Komšića, glasači u sredinama sa skoro stopostotnim hrvatskim stanovništvom ipak su se usudili dati mu svoj glas. Tako je u Posušju osvojio 99, Grudama 125, Širokom Brijegu 105, Ljubuškom 210, Čitluku 97, Neumu 62, Čapljini 968, Stocu 988...
Nema sumnje da Komšić nijedan mandat ne bi mogao osvojiti bez bošnjačkih glasova, ali statistika ipak kaže da je Komšić uspio osvojiti sasvim respektabilan broj glasova u hrvatskom biračkom tijelu, pogotovo u Srednjoj Bosni. Zbog toga HDZ i nema baš isti odnos prema Hrvatima u Hercegovini i u Srednjoj Bosni. Radi se o nekoj vrsti kazne.
Rezultati izbora također pokazuju da HDZ ne može više računati na apsolutnu podršku Hrvata, pa zbog toga Dragan Čović ne odustaje od svojih maksimalističkih zahtjeva u pregovorima oko izmjena Izbornog zakona.
Jedini dobar Izborni zakon za Dragana Čovića i HDZ je onaj koji bi im garantovao izbornu pobjedu bez obzira na osvojeni broj glasova.