Predstavljena knjiga Muamera Tinjaka "Kako smo gradili partnerstvo porodice i škole"

SARAJEVO, (Patria) - U Sarajevu je održana promocija knjige dr. Muamera Tinjaka "Kako smo gradili partnerstvo porodice i škole".

- Imao sam priliku da boravim u školama u Italiji i Turskoj gdje sam imao priliku kroz razgovor sa nastavnicima razmjenjivati mišljenje koliko je važna uključenost roditelja u sve procese u školi kao neizostavan vid podrške radu škole i napredovanju djeteta. U ovoj knjizi se također nalazi istraživanje dobrih praksi iz ukupno 20 zemalja Evropske unije koje smo obuhvatili istraživanjem u projektu Jačanje nastavničkih kompetencija za saradnju sa roditeljima. Sretni smo što ove primjere dobrih praksi možemo pružiti školama u Bosni i Hercegovini kao i školama u Evropskoj uniji kao primjer dobre prakse kojim se mogu poslužiti prilagoditi ga i primijeniti u svom radu sa učenicima i njihovim roditeljima – kazao je autor.

Tinjak je istakao kako je cilj knjige predstaviti kvalitetne ideje kojih svakako ima u našim školama.

- Želja mi je bila da ono što godinama radimo da na neki način standardiziramo i uspostavimo kao sistem koji se primjenjuje u našem radu kontinuirano. Kada smo to uspjeli uspostaviti željeli smo da se to zabilježi u ovom priručniku koji se večeras nalazi pred nama i učinimo dostupnim široj javnosti. Činjenica je da u našim školama ima jako puno kvalitetnih ideja koje se realizuju kao dobre prakse, ali ih niko ne zabilježi i ne publikuje tako da one vremenom nestaju. Zbog te činjenice stalno pokušavamo izmisliti nešto novo.

Međutim, ako uzmemo da se ideja može posmatrati kao drugačija kombinacija postojećeg i poznatog bit će nam olakšan posao ako se vraćamo na naše iskustvo, naše dobre prakse i naravno dijelimo ih sa drugima i razmjenjujemo, poboljšavamo i unaprijeđujemo. Na taj način će naš rad biti kvalitetan i olakšan. Nismo svi Ajnštajni da stalno izmišljamo nešto novo, zašto ne bismo oprobali i iskoristili nešto sto su već neki drugi profesionalci u obrazovanju ispitali, testirali, isprabali i standardizirali. Pogotovo je to korisno za mlade ljude koji tek počinju sa radom koji nemaju iskustva i koji se susreću sa mnogo nepoznanica, ako im omogućimo da se posluže primjerima dobre prakse koji su već prepoznati kao dobra praksa u obrazovanju.

Neke od ovih praksi su već spomenute, ja ću spomenuti onu koja mi je posebno draga, a to je edukacija roditelja budućih prvačića koju smo radili sa roditeljima koji su upisali dijete u prvi razred i čekaju testiranje sa jako puno upitnika u glavi: šta da uradi, da li da dijete uči, da li da organizuje instrukcije, šta da kupi djetetu, šta će škola obezbijediti, koji su predmeti u školi, ko će biti učitelj, koliko smjena ima, koliko časova i brojna druga pitanja na koja smo veoma uspješno davali odgovore znatiželjnim, a u nekim slučajevima čak prepadnutim i zabrinutim roditeljima.

Pokazalo se da je to veoma dobra praksa jer smo primijetili da prvi dan škole naši roditelji dovode svoje dijete potpuno rasterećeni svih tih briga sa osmijehom na licu bez upitnika i zabrinutosti. U knjizi se nalaze korisni primjeri instrumenata za neeksperimentalno posmatranje partnerstva porodice i škole koji omogućavaju istraživaču koji želi da utvrdi trenutno stanje partnerstva porodice i škole i otkrije područja mogućeg poboljšanja ukoliko želi da radi na unaprjeđenju partnerstva porodice i škole – istakao je Tinjak.

Autor je dodao kako je knjiga nastala s ciljem pronalaženja boljih rješenja između škole i porodice.

- Ova knjiga nastala je iz potrebe za ispitivanjem postojećih praksi, ali i s ciljem da ponudi bolja rješenja na nivou partnerstva između porodice i škole. Odnosi porodice i škole zasnovani su na saznanjima savremene pedagoške teorije i prakse, čija saradnja utječe na kvalitet socijalizacije kroz koju prolaze mladi od ranog doba, a koji umnogome određuju tu osobu. U savremenim uvjetima, porodica i škola imaju gotovo jednak značaj i ulogu u socijalizaciji, ali ih to ne čini automatski dobrim saradnicima ili protivnicima u ovom procesu. Odnosi najodgovornijih faktora u porodici (roditelji, staratelji i drugi utjecajni srodnici) i najodgovornijih faktora u školi (nastavnici, stručni saradnici, saradnici u nastavi, članovi školskog menadžmenta) podrazumijevaju strategiju, međusobno uvažavanje te poštivanje autonomije svakog od učesnika.

Na kraju promocije knjige, autor je istakao kako živimo u vremenu koje se zasnicva na stalnom učenju i razvoju i da je unaprijeđenje saradnje s roditeljima od velikog značaja.

- Značajan utjecaj imaju i faktori koji umnogome određuju kvalitet ovih odnosa, a to su pojedinačne osobine nastavnika i roditelja, specifični porodični i školski faktori i socijalni utjecaji. Svi spomenuti faktori djeluju sinergijski i znatno određuju tok i kvalitet tih odnosa. I za kraj, savremene tendencije društvenog razvoja pokazale su da je obrazovanje u samom vrhu prioriteta globalnih nacionalnih strategija.

Kontinuirane promjene u društvu, ubrzan naučno- tehnološki rast i ekspanzija modernih postignuća zahtijevaju kontinuiran rad i razvoj u svim segmentima obrazovnog sistema, pa tako i u unapređenju saradnje s roditeljima. Savremeno društvo se razvija na znanju u kojem obrazovanje i učenje imaju status osnovnih instrumenata cjelokupnog tog razvoja. Roditelji dobijaju ulogu grupe koja ravnopravno učestvuje u odgojno-obrazovnom radu škole. Škola kao veoma složen sistem, odnosno podstistem većeg broja sistema ‒ pravnog, lokalnog – zaključio je Tinjak.