Vijeće ministara BiH ne komunicira sa Ombudsmenima za ljudska prava

Dugogodišnji sindikalni lider Granične policije BiH Svevlad Hoffmann je prema Zakonu o slobodi pristupa informacijama početkom ove godine zatražio pismeno odgovore na neke problematične odnose u institucijama Bosne i Hercegovine:

“Zašto Ministarstvo sigurnosti BiH, nakon odlaska rukovodnog državnog službenika, pomoćnika ministra Vjekoslava Vukovića, do tada uposlenog u Sektoru za borbu protiv terorizma, korupcije, ratnih zločina i zloupotrebu narkotika, nije postupilo sukladno članku 19. i 20. Zakona o državnoj službi u institucijama BiH i zakonskim putem popunilo upražnjeno radno mjesto“, pitao je Hoffmann.

Rješenjem od 25. aprila 2016. godine, Samiru Rizvi, pomoćniku ministra za međunarodne odnose i evropske integracije, dodijeljena su ovlaštenja za potpisivanje akata iz nadležnosti Sektora za borbu protiv terorizma, korupcije, ratnih zločina i zloupotrebe narkotika. Samir Rizvo je primao naknadu za dato ovlaštenje u vidu isplate novčanih stimulacija.

Hoffmann je upozorio da Rizvo obavlja i dužnosti predsjednika Odbora za žalbe policijskih službenika, da je član Komisije za rješavanje žalbi u postupku sigurnosnih provjera, član brojnih komisija-povjerenstava, poput Povjerenstva za prijem kadeta u Graničnu policiju BiH. I za sve to, rekao je, dobija novčanu naknadu. Tu su i brojne disciplinske komisije u kojima je Rizvo česta pojava, naveo je tada Hoffmann.

Hoffmannu je odgovorio ministar sigurnosti Dragan Mektić. Ministar je zaključio da se ove brojne funkcije i zarade tiču “komercijalnog interesa treće strane”. Ministar je prenio i da se Samir Rizvo u svom izjašnjenju “usprotivio dostavljanju traženih informacija, jer bi se time nanijela šteta njegovom ugledu i ugledu porodice”…

Dakle, Rizvina želja je, po ministru Mektiću, bila razlog da rješenjem odbije pristup traženim informacijama. Kako ugledu mogu štetiti prihodi objavljeni javno? Mektić zna da bilo kakvi dodatni prihodi službenika Ministarstva sigurnosti, prosto rečeno svaka marka mora se objaviti javno, na oglasnoj ploči ili na web stranici, upravo prema instrukcijama ministra. Takvi podaci moraju biti dostupni svim zaposlenim. Zato nije jasno šta je ovdje “povjerljiva komercijalna informacija”. Ministarstva nisu nikakva preduzeća i rade na račun građana poreskih obveznika.    

Na Hoffmannovo upozorenje da pune dvije godine upražnjeno mjesto u Sektoru za borbu protov terorizma “honorarno” pokriva pomoćnik ministra Rizvo, uslijedio je odgovor ministra.

“U ovom slučaju je osigurano efikasno obavljanje poslova u okviru sektora i Ministarstva sigurnosti”, tvrdi Mektić.

Radi se o imenovanju koje diktira zakon, pa je i ova tvrdnja Mektića neosnovana. Jednako tako je tretirano i pitanje Hoffmanna da li ovakve višestruke i višestruko plaćene pozicije Rizve imaju obilježja diskriminacije nad drugim državnim službenicima. Uslijedilo je objašnjenje kao kulminacija apsurdnih odbrana pomoćnika ministra: “Obavještavamo vas da Ministarstvo bezbjednosti nikada nije dobilo žalbe državnih službenika vezano za konkretan slučaj”…

Ministar Mektić je dodao i pouku o pravnom lijeku i uputio Hoffmanna gdje će se žaliti.  Protiv ministrovog rješenja može se u roku od 15 dana podnijeti žalba Žalbenom vijeću pri Vijeću ministara BiH. Svevlad Hoffmann je presavio tabak i krenuo po uputama ministra. I tu ga je dočekao konačni, neprelazni zid: Žalbeno vijeće ne funkcionira jer je mandat prethodnom sazivu istekao u oktobru prošle godine. Prema Zakonu o upravi Vijeće ministara mora imenovati ovaj organ. Stranke se nemaju kome žaliti na prvostepena rješenja institucija BiH.  Nakon žalbe Svevlada Hoffmanna, u slučaj se uključila Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine.

Desetog aprila 2018. Ombudsmeni za ljudska prava su pozvali Žalbeno vijeće pri Vijeću ministara da im se dostavi izjašnjenje na žalbene navode Hoffmanna. Do danas, 4. jula, dakle nakon gotovo tri mjeseca, nikakvog odgovora Ombudsmeni nisu dobili.

Institucija ombudsmena, stručna saradnica Berina Alispahić je iznova zatražila informaciju da li je imenovano novo Žalbeno vijeće i zatražila očitovanje o svom zahtjevu od 10. aprila 2018. godine.

Apsurdi se nastavljaju. Birokrate mogu sve, pa i negirati Instituciju ombudsmena za ljudska prava.   /Piše Sead Omeragić/