Univerzitet u Sarajevu između integracije, nauke i politike

Skupština KS usvojila je Odluku o pripajanju fakulteta, akademija i naučnoistraživačkih instituta javne ustanove Univerzitet u Sarajevu sa svojstvom pravnog lica, javnoj ustanovi Univerzitetu u Sarajevu u okviru kojeg nastavljaju sa radom kao organizacione jedinice bez svojstva pravnog lica. Ova odluka u skladu je sa Zakonom o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo koji je stupio na snagu 1. septembra 2017. godine. Nakon usvajanja ove odluke, u akademskim krugovima javili su se oprečni stavovi. Dok jedni tvrde da je riječ o integraciji Univerziteta u Sarajevu, drugi smatraju da će gašenje pravnog subjektiviteta fakulteta, akademija i instituta izazvati destrukciju unutar Sarajevskog univerziteta što će rezultirati posljedicama po čitavo društvo.

Na ovu temu razgovarali smo i sa rektorom Univerziteta u Sarajevu Rifatom Škrijeljom koji je kazao da će ova odluka Vlade KS koju je potvrdila i Skupština KS značiti ozbiljnu tranziciju i transformaciju samog Univerziteta. Isto tako, UNSA će ovim procesom preći i na sistem trezorskog poslovanja. Šta će to značiti za brojne međunarodne projekte, pojasnio je rektor Škrijelj.

- Kao rektor Univerziteta zajedno sa svojim saradnicima učinit ću sve da ispoštujemo u cijelosti zakon i odluku. Projekti koji su započeti neće doći u pitanje. Kada su u pitanju međunarodni projekti njih je inače ovjeravao i do sada svojim potpisom rektor Univerziteta u Sarajevu. Evropa i svijet nas već prepoznaju kao jedno pravno lice. Godinama oni već komuniciraju sa Univerzitetom kad su u pitanju međunarodni projekti. Ono što je nas zabrinjavalo i šta nas još brine je kako će finansijski biti praćeni ti projekti kad novac dođe npr. iz Evropske komisije odnosno evropskih fondova u pogledu trezorskog poslovanja. Imamo ozbiljna uvjeravanja da ćemo sa prelaskom na trezor imati na Univerzitetu jedan tzv. „pomoćni obračunski centar“ koji će biti istureno odjeljenje Ministarstva finansija. Oni će nas pratiti i znat će u svakom trenutku kakva je situacija na tim projektima i oni će odobravati promptno sredstva – kazao je rektor dodavši da je zatražen poseban podračun za takve projekte.

Škrijelj je također kazao da će gašenje pravnog subjektiviteta organizacionih jedinica prouzročiti i pravne i finansijske promjene za Univerzitet u Sarajevu. Uposlenici Univerziteta u Sarajevu su još uvijek bez kolektivnog ugovora koji se mora potpisati prije prelaska UNSA na trezorsko poslovanje u januaru 2019. godine. U toku su pregovori Vlade KS i sindikata te se očekuje potpisivanja kolektivnog ugovora.

Iako je uoči i nakon donošenja Zakona o visokom obrazovanju, akademska zajednica na čelu sa rektorom Škrijeljom tražila brojne izmjene to se do danas nije dogodilo.

- To nećemo moći riješiti prije izbora. Čisto sumnjam da ćemo imati priliku da nam se tu udovolji. Tu je Ministarstvo obrazovanja zatajilo i propustilo priliku da prema Vladi, a i Vlada prema Skupštini krene sa konkretnom inicijativom – kazao je rektor Škrijelj.

Akademik Esad Duraković i profesor Filozofoskog fakulteta u Sarajevu smatra da sama sintagma "gašenje subjektiviteta" dovoljno jasno govori.

- Gotovo da joj ništa više nije potrebno. Ne znam da li uviđaju oni koji donose tako drastične odluke. Subjektivitet kao pojam po sebi je pozitivan, apsolutno. Fakulteti su do sada bili subjekti, s pravnim integritetom subjekta, što znači, među ostalim, da su odlučivali o razvoju nauke i obrazovanja kao nesumnjivo najvažnijih resursa svakog normalnog društva, a jedino su fakulteti KOMPETENTNI da odlučuju o tako važnim stvarima, svaki u svome domenu – kaže prof. Duraković.

On dalje ističe da je gašenje subjetiviteta - faktički i u "prijevodu"- ravno ubistvu subjekta.

- To je eutanazija naših fakulteta, a što će imati, dugoročnije, dramatične posljedice po ovo društvo u cjelini. Kada ugasite više od 30 subjekata u visokoškolskom obrazovanju i nauci, vi ste, de facto, izvršili zločin nad naukom i obrazovanjem zato što ste totalno neuki ili ste zlonamjerni, ali u svakom slučaju posljedice su tragične. U gotovo beskonačnom nizu destrukcijskih poteza kantonalnih vlasti, ova predstavlja neku vrstu kulminacije. Posljedice se neće moći popraviti. No, nije samo do kantonalnih vlada (tokom mnogo posljednjih godina), nego i do akademske zajednice koja se totalno pasivizirala. Znam da na fakultetima među nastavnicima vlada neshavtljiva apatija, nezainteresiranost za vlastitu sudbinu, a više od svega neshvatljivo je da SENAT UNSA, gdje bi trebalo da sjede najmudrije i najodlučnije glave ovoga društva, tako servilno, kukavički pristaje na svaku destrukciju. Tako je bilo i s ovom odlukom o navodnom zapošljavanju 150 asistenata: pristali su da im Vlada podvali u doslovnom smislu jer taj potez znači: zaposlite 150 asistenata, ali morat ćete davati im plaće od vlastitih plaća jer ih mi nećemo finansirati nakon godinu dana – kazao je akademik Duraković.

On smatra da se na ovaj način Univerzitet na najgrublji način birokratizira jer će o svemu odlučivati birokratija NA VRHU koja UNSA vodi KA DNU. Naravno, dodaje, time je lakše politički kontrolirati UNSA.

- Ubijanje subjektiviteta i prelazak na trezorsko poslovanje imat će za tešku posljedicu i to da će fakulteti/akademije, odnosno matični odsjeci biti konačno destimulirani da sami kreiraju u nauci i obrazovanju, da kreiraju projekte i vode ih, jer tom značajnom aktivnošću neće moći ostarivati vlastiti prihod i neće biti motivirani. Konsekventno, to će neumitno i ubrzano voditi daljem padu nivoa naučnoistraživačkog i obrazovnog rada. Vijeća odsjeka i nastavno-naučna vijeća fakulteta bit će dramatično devastirana, gotovo obesmišljena, jer će se o svemu konačne odluke donositi na VRHU koji ne razumijeva suštinu i specifičnosti pojedinih znanosti i specijalnosti. To je trijumf birokratizma – navodi Duraković.

On smatra da bi Zakon trebalo da djeluje upravo obrnuto, da jača subjektivitet ne samo fakulteta nego i njihovih odsjeka, budući da su oni baza naučnih i obrazovnih oblasti za koje su jedino stvarno kompetentni.

- Sve što je iznad njih treba da njih zapravo servisira kako bi se omogućio optimalan i nužan razvoj nauke i obrazovanja,  a to znači i društva u cjelini – zaključuje profesor Duraković.

O stanju koje će izazvati odluka Vlade i Skupštine KS razgovarali smo i sa prof.dr. Emirom Turkušićem koji je i bivši ministar obrazovanja Kantona Sarajevo. Prof. Turkušić smatra da su fakulteti prestali biti pravna lica ukidanjem upravnih i nadzornih odbora, te prenošenjem ovlaštenja na UO i NO Univerziteta u Sarajevu koji nisu kapacitirani riješiti brojne probleme kojima su se bavili ranije fakultetski odbori.

- Sa druge strane Univerzitet nije zaživio kao pravno lice jer između ostalog treba da se potpuno ukinu pravni subjektiviteti fakulteta i prenesu na Univerzitet, uključivo i imovinu koja je imovina Kantona Sarajevo kao osnivača ali sa brojnim gruntovnim „repovima“ koji će tek naknadno isplivati. Finansijski tokovi će biti mnogo transparentniji i novac će se sigurno trošiti svrsishodnije zbog trezorskog načina poslovanja u kojem god on obliku bio. UNSA mora nastaviti ovim putem, a spremnost je zapravo pitanje spremnosti na odricanje. Uvijek će se pri svakoj promjeni ugroziti nečiji partikularni interesi ali se treba nadati da ovaj put  neće biti predominantno uticajni. Potpunom integracijom UNSA kao jednog pravnog lica će se dokinuti disperzija odgovornosti do nivoa apstrakcije, kako je sada, pa je odgovornost za tako važnu djelatnost kakva je visoko obrazovanje bila ujedno i svačija i ničija.

Integracijom će UNSA biti adresa i za zasluge i za poziv na odgovornost. Profesor Turkušić objašnjava da je integracija Univerziteta prvenstveno organizaciono-tehničko pitanje i nužna je pretpostavka za ono najvažnije što predstoji, a to je borba za mjesto koje mu pripada u društvu.

- Univerzitet je „fabrika“ znanja i nauke neophodnih za materijalni i nematerijalni razvoj svakog društa na putu ka prosperitetu i blagostanju. Tu „toplu vodu“ su otkrila sva društva gdje vlada blagostanje. Međutim, kod nas to ne razumiju oni koji o tome odlučuju i ta tragedija je prešla u hronično stanje. I u tome leži rizik pa bi osnivač nakon prelaska pravnih subjektiviteta sa fakulteta na Univerzitet mogao to shvatiti i formalno i pravno kao dokidanje akademske autonomije svih fakulteta, a to bi bilo poražavajuće.

Na pitanje da li se Vlada KS na ovaj način umiješala u funkcionisanje najznačajnije obrazovne instucije u BiH, te da li je riječ o političkom pritisku i kontroli, prof. Turkušić objašnjava da je Kanton Sarajevo osnivač Univerziteta i kao takav ima obavezu da mu obezbijedi normalno funkcionisanje u što spadaju materijalne pretpostavke i legislativna podloga.

- U sferi materijalnog osnivač primjenjuje, najgori po nas, neoliberalni odnos prema znanju ne tretirajući ga kao javno nego privatno dobro. U najrazvijenijim zemljama je to održiv pristup, a kod nas je garancija ubrzane stagnacije. Legislativa u oblasti visokog obrazovanja je kroz brojne izmjene (amandmanske i ostale) pretvorila UNSA u još jedno javno komunalno preduzeće. To je bilo za očekivati jer se niz godina u visoko obrazovanje najviše miješaju i o njemu odlučuju oni koji se u njega najmanje razumiju. Gdje je korijen te nakaznosti? Mislim da je u tome da NITI JEDNA POLITIČKA OPCIJA nema kritičnu količinu svijesti o tome da je znanje najvažniji razvojni resurs. Razvojni u svakom poželjnom obliku za opšte dobro. To je front na kojem treba otvoriti bespoštednu bitku za dokidanje te (ne)svijesti pogubne za cijelo društvo. Na pitanje: “Gdje su ti intelektualci i akademska zajednica u vrhu stranke”, koje je jedan potpredsjednik stranke postavio predsjedniku iste stranke, uslijedio je odgovor. “Eto im Savjeti i Odbori pa neka tamo pametuju”. Ovo je zapravo poražavajuća slika svih političkih opcija i tu leži i odgovor gdje i šta treba pospremati u javnom životu.

Prof. Turkušić mišljenja je da će se aktuelni projekti nesmetano realizirati, a novi još lakše dobijati kada se UNSA funkcionalnije organizuje. Govoreći o očuvanju Univerziteta i svih njegovih funkcija i značaju za društvo, ali i posljedicama koje bi mogle uslijediti, prof. Turkušić smatra da najveću opasnost za UNSA predstavlja onaj ko za njega treba da najviše brine, a to je osnivač.

- U Zakon o visokom obrazovanju su ugrađene takve odredbe koje su na sramotu osnivača. To nema u oblasti visokog obrazovanja u našem bližem okruženju niti u europskom prostoru visokog obrazovanja. Profesor je najamni radnik kojeg student može privremeno “ukloniti” sa svog puta, pa kada položi pred komisijom, ide dalje. To je jedan od brojnih primjera kako se stvara privid da je Zakon na strani studenta, a nije.  Da li je zaista interes sudenata položiti ispit sa manje ili sa više znanja. Uplitanje u autonomiju ide dotle da se otvoreno kriminaliziraju profesori i viktimiziraju studenti. Umjesto stvaranja puteva saradnje profesora i studenata otvaraju se putevi konfrontacije. Postoje još brojni slični primjeri kako se zakonom dokida biće autonomije Univerziteta. Pošto svako zlo ima više korijena, treba posebno naglasiti pasivnost akademske zajednice koja se gotovo pa odrekla intelektualizma. Intelektualac je dužan da javno djeluje i brani svoja uvjerenja o opštem dobru i javnom interesu i kada je to teško i neugodno i kada trpi uvrede i prijetnje i kada je to na njegovu štetu. Intelektualac može i ne mora biti akademski građanin. Međutim, akademski građanin bi morao biti intelektualac jer je to dio njegove društvene odgovornosti po definiciji.

(A.V.)