HDZ-ova zelena transverzala do Neuma: Sarajevo niz Neretvu, uz Neretvu

Piše Sead Omeragić

HDZ se danas javio sa saopćenjem u kojem tvrdi da postoji nekakva „zelena transverzala“ od „Konjica, Jablanice, (preko Stoca i Neuma) kojom bi Sarajevo dugoročno dirigiralo i koju bi držali direktno pod svojom kontrolom, a samim tim uvjetovalo sve buduće projekte“. 

Ključno je pitanje da li je Sarajevo više HDZ-ovo nego li SDA-ovo? HDZ govori o Sarajevu kao isključivo bošnjačkoj politici, kao da Čović i Dodik čitavu BiH ne drže pod stalnim ucjenama i obmanama. Podvala o tzv. „zelenoj (muslimanskoj) transverzali“, kakvu su Miloševićevi mediji 'prodavali' devedesetih godina prije pokolja i genocida nad Bošnjacima, identičan je HDZ-ov pokušaj laži.

Valja se prisjetiti kada je otac hrvatske nacije i neostvareni velikodržavnik Franjo Tuđman govorio pred hrvatskim političkim liderima tzv. Herceg-Bosne: „Ispod Konjica i Jablanice zelena će biti samo trava“.

 Otkud onda sad „zelena transverzala“? U Stocu Hrvati jedva dozvoljavaju povratak Bošnjacima koje su u ratu trpali u logore i protjerivali, za što postoje brojne presude međunarodnih sudova.  Nevjerovatno je sa koliko licemjerja istupa HDZ BiH. Oni govore o zelenoj transverzali i navodnoj opasnosti od Muslimana Bošnjaka, dok u isto vrijeme odobravaju zatvaranje neumskog zaljeva i stvaranje turističke crne rupe, koju će svi obilaziti.         

Sve ono što se danas događa sa Neumom samo je dio davnog ratnog scenarija. Hrvatska ide u gradnju tzv. Pelješkog mosta kako bi napravila kompaktnost svoje teritorije, a u isto vrijeme, protivno međunarodnim zakonima, zatvara Bosni i Hercegovini slobodan pristup otvorenom moru. Pitanje je šta se iza svega krije? Evroatlantski faktor bi se mogao šokirati sa konačnim rješenjem ove neobične priče, a u suštini velike igre sa još većom pozadinom. 

O tome šta su za Neum stvarni planovi Hrvatske i njenih poslušnika iz HDZ-a BiH potvrđuju upravo stenogrami koje je Tuđman u predsjedničkim dvorima uredno vodio sa svojim saradnicima iz Hrvatske i tzv. Herceg-Bosne. Davnog 15. septembra 1993. u njegovom kabinetu je rekao:  

- Ja sam odbio bilo kakvu pomisao da bi Muslimani mogli dobiti Neum... Umjesto Neuma, rekao sam im ili slobodna zona u Pločama, ili čak mogućnost da sebi izgrade luku na Neretvi, pošto je plovna do Metkovića, a vjerovatno se može učiniti plovnom još par kilometara gore“. 

Dakle, ništa zeleno, osim što su sjevernije Tuđmanove crvene linije za Bošnjake.   

- Neum ne dolazi u obzir, ali izlaz na more mogu imati u slobodnoj zoni ili ako to ne bi zadovoljavalo, da se može razmotriti izgradnja luke na njihovom području, to su Tasovčići ili tu negdje – predlaže Tuđman. Tasovčići u BiH su kopneno područje, iznad Čapljine i 20 kilometara daleko od ušća Neretve u more. Tek kasnije će Tuđman skratiti ovu relaciju niz Neretvu kojih desetak kilometara niže i ponuditi naselje Čeljevo, malo ispod Čapljine. Ali i to će biti, po Tuđmanu, lažno obećanje.           

Devetog decembra 1993. u Lovačkom domu Dobanovci kod Beograda sa Dejvidom Ovenom i Stoltenbergom sastala se srpska delegacija sa Miloševićem, Karadžićem i Krajišnikom i hrvatska sa Šarinićem i Akmadžićem. Temu razgovora su označili kao pitanje: „Kako dogovoriti pristup moru Muslimanima Bošnjacima i srpskoj republici“. 

Tuđman nije dao Neum, pa se trgovina preselila na plodnu dolinu Konavala u Hrvatskoj, koja se proteže do Crne Gore.     
Šarinić je tada rekao da su u Ženevi izneseni stavovi da se preko teritorija Konavala Muslimanima omogući izlaz od Molunta do Vitaljine, a Srbima od Vitaljine od rta Oštro. Karadžić je zagalamio: -Zašto ne može do Popovića, pa predsjednik Tuđman mi je to obećao! 

U daljim raspravama oko Owen - Stoltenbergovog plana, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman organizirao je 19. decembra 1993. godine sastanak sa vođama tzv. Herceg-Bosne. Sastanku su prisustvovali i Hrvoje Šarinić, tadašnji šef Tuđmanovog ureda,  Mate Granić, ministar vanjskih poslova i Željko Dobranović, brigadir, savjetnik Tuđmana za vojna pitanja. Razgovara se i o Neumu i pomicanju granica. 

Tuđman tada priznaje svojim saradnicima o da sa bošnjačkom stranom govori o morskoj obali samo da bi zaustavio rat u kojem je HVO doživljavao poraz za porazom. Time je definitivno otkrio svoju licemjernu politiku prema Bosni i Hercegovini i Bošnjacima: 

- Mogli bi (Bošnjaci) kod Čeljeva luku izgraditi, s tim da je jasno u perspektivi izgradnja te luke na vrbi svirala – rekao je Tuđman. Čeljevo je inače više od 10 kilometara uzvodno od ušća Neretve prema Čapljini. 

Za riječ se javlja Mile Akmadžić, koji je radikalniji od Tuđmana i predlaže da „granica ide prema Muslimanima sjeverno, dalje prema Stocu, od Bune Blagaja gore.

Da ih, predsjedniče, potpuno eliminiramo, barem do Čapljine“. Sa ovom pričom o lukama na Neretvi, valja se prisjetiti mostarskih pregovora bh. Srba i Hrvata iz juna 1991. godine. Dogovoreno je: Srbima lijeva, a Hrvatima  desna obala. „A gdje ćemo sa Muslimanima“, upitao je neko? „Pa u Neretvu“, rekao je jedan visoki HDZ-ov dužnosnik uz opći smijeh. Tada se nije mislilo na pristanište.     

I to je ta HDZ-ova „zelena transverzala“. 

Na tom istom sastanku Šarinić je u dilemi: 

-Šta ako Srbi pristanu na Neum i izlaz na more, a zatim dodaje: - Mi smo Srbima ponudili onaj dio od 5,5 kilometara, dole, ali oni su htjeli do Molunta... Srbi kažu, odričemo se prava na Neum, ukoliko nam ovdje (Konavli) date, nećemo vam praviti probleme.  

-Ako bi pristali na dio u Neumu, onda je stvar riješena - dobacuje Šušak. 

Kada se spomenu Bošnjaci u Neumu, onda to Tuđman i Šušak odbijaju bez razmišljanja, to je „na vrbi svirala“. Kad se spomenu Srbi, onda može i mora sve. U tom slučaju su radodajke.  

U pitanjima i odgovorima zašto Dodik podržava Čovića i Čović Dodika, neki se razlozi i motivi daju naslutiti. Ukoliko bi se ostvario treći entitet, uslijedili bi i zahtjevi za trodiobom 24 kilometra duge morske obale BiH, koja bi entitetima dodijelila po osam kilometara. Bošnjački dio obale bio bi „na vrbi svirala“, kako reče Tuđman, dok bi srpski bio vrlo realan izlaz na Sredozemlje. Tih šest kilometara za Dodika, istovremeno bi bili i Srbiji i Ruskoj Federaciji savršen poklon iz snova.