SDA-ova upotreba Alije Izetbegovića

Piše Sead Omeragić

Na današnji dan 8. augusta, prije 93 godine, rođen je Alija Izetbegović, prvi predsjednik Republike Bosne i Hercegovine. Umro je prije petnaestak godina, 19. oktobra 2003. godine. Bio je osnovač i lider stranke SDA, a onda prvi predsjednik Republike BiH i član Predsjedništva BiH.

U osam prošlih izbora, ne prestaje SDA-ovo zaklinjanje u svog prvog predsjednika. Već godinama nakon njegove smrti SDA upotrebljava njegovo ime. Oni su rahmetli Aliju Izetbegovića stranački privatizirali. Kidnapovali ga za svoje potrebe. Licencirali ga za svoje predizborne kampanje. Upotrebljavaju ga tamo gdje im zatreba. I uvijek zaboravljajući da je on, prije svega, bio državnik, predsjedavajući i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Da istinski u SDA cijene Izetbegovića, njihovi stranački telali bi napravili sažetak onoga šta su o njemu govorili strani državnici i to plasirali u medijima. Ne bi bilo važno što ga danas bijesno napadaju srpski i hrvatski režimski mediji. Sa citatima stranih državnika o Izetbegoviću, vidjelo bi se jedno potpuno drugačije mišljenje o Izetbegoviću. Šta je o njemu govorio i pisao američki predsjednik Bill Clinton, šta Margaret Tacher, Muhamed Mahatir... Šta su o njemu pisali Holbrooke, Levy, Owen, Cilh, Del Ponte, Hartmann, Hollingworth... Zahvaljujući SDA-u danas se u BiH govori o Aliji Izetbegoviću uglavnom kao o stranačkom lideru. Zaboravljaju se svjetske nagrade koje je kao državnik dobio za života: Ličnost godine u anketi španskog lista „El Mundo”. Diploma počasnog doktora nauka Univerziteta u Tuzli, 1997., titula počasnog doktora pravnih nauka Marmara univerziteta u Istanbulu, počasni doktorat Univerziteta u Rijadu. Nagrada „Mislilac godine” jedne Fonacije iz Medine, Državni orden Republike Turske, Međunarodno priznanje Centra za demokratiju u Sjedinjenim Državama. „Orden nezavisnosti”, odlikovanje države Katar. Priznanje Foruma Crans Montana za razvoj demokratije,Islamska ličnost godine, nagrada Ujedinjenih Arapskih Emirata. Posthumno Nagradu mira Kadesh itd. Tokom dodjele ovih brojnih nagrada, niko u Izetbegovićevoj biografiji nije naveo da je on lider SDA, nego isključivo da je državnik, predsjednik BiH. Ulice u 31 gradu u BiH, zatim 22 ulice, trgovi, parkovi i škole u Turskoj nose njegovo ime. U devet zemalja je njegovo ime na nazivima ulica, trgova, škola i parkova…

Izetbegović je kao malo ko platio cijenu svojih političkih ubjeđenja. Ležao je u zatvoru u dva navrata više od osam godina. Kada su ga tjerali na obaveze kao i ostale zatvorenike, odbio je. Osuđen na samicu, počeo je štrajk glađu, jer je osuđen u političkom procesu. Na kraju je režim popustio i prihvatio njegove uslove.    

SDA ga spominje samo uoči izbora, kao svoje glavno oružje pred glasačima. SDA je u miru morala uraditi daleko ozbiljniji posao u razvoju i zapošljavanju ljudi i to pokazivati kao svoje djelo, umjesto stalnih priključaka na prvog bosanskog predsjednika. Morali su stvoriti zemlju demokratije, vladavine prava i sigurnosti, jer danas je toga u BiH najmanje. Grabljenjem herojske borbe bosanskih ratnika, u SDA-u su redovno generali nakon svih bitaka. Hodaju okolo i svojim govorancijama obilježavaju godišnjice bitaka. Niko na ova obilježavanja ne zove Željka Komšića premda je bio borac Armije i dobitnik Zlatnog ljiljana. Sve vrijeme uz Aliju Izetbegovića su bili i ljudi iz SDP-a poput Nijaza Durakovića, Tatjane Ljujić-Mijatović, Ive Komšića... Reklo bi se: Šta god SDA dohvati, to je njen interes.

Kako SDA pravi državu, tako se i odnosi prema Izetbegoviću. Stranka može biti samo sredstvo, poluga za izgradnju države.  

Zna se da se Izetbegović najbolje osjećao dok je bio među borcima. Ali, kao što SDA prisvaja prvog predsjednika, tako prisvaja i borce i borbu. Kao da za ovu zemlju nisu ratovali svi, po svom srcu i svojoj ljubavi za Bosnu i Hercegovinu.

Zar nije apsurdno da stranka govori o odbrani zemlje kao svojoj zasluzi? To prvo nije istina. Da postoji neka ozbiljna cifra, SDA bi odmah izašla sa brojem svojih članova u Armiji RBiH.

Ako se problem aktuelizira danas: Ne daj Bože sljedećeg rata, imali bi vojski koliko imamo stranaka.  

U Drugom svjetskom ratu ustanak su 1941. godine podigli komunisti i otada se rijetko ili nikako ne spominju. Borbu nadalje vodi narodnooslobodilački pokret. Nešto postaje generalno sa svojim krajnjim ciljem. Armija RBiH se borila protiv stranačkih paravojski, pomognutih vojskama Srbije i Hrvatske. Ne treba ni napominjati šta znači kad se SDA predstavlja kao stranka koja je odbranila BiH.

Stranačka metiljanja u sve i svašta su karakteristična za neprijatelje ove države. Oni koji ne žele dobro Bosni i Hercegovini imaju stranačka ministarstva i stranačke politike i kad se oformi izvršna vlast. Oni su ministri samo svog naroda. Kad je SDA prihvatila takvo stanje, prihvatila je i podjele tamo gdje mora isključivo funkcionisati država svih građana. Tako je i Aliju Izetbegovića, državnika, SDA otela i vratila ga na početne stranačke položaje.

ABOUT THE AUTHOR    [email protected]

Sead Omeragić je novinar i kolumnista na websajtu novinske agencije Patria. Novinarstvom se počeo baviti '80-ih godina prošlog vijeka. Radio je za više printanih i elektronskih medija. Autor je nekoliko knjiga, od kojih je najzapaženija "Dogovoreni rat" objavljena 1998. godine.