Benjamina Londrc: Za negiranje genocida najopasniji je obrazovni sistem u BiH

Razgovarao: Haris Ljevo

Benjamina Londrc u 26. godini života postala je najmlađi doktor pravnih nauka u BiH. Doktorirala je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici odbranivši doktorsku tezu iz Rimskog prava na temu „Cijena (pretium) u klasičnom rimskom pravu“. Prethodno je stekla diplome na dva fakulteta; na Pravnom fakultetu 2013. godine, a potom i na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, na Odsjeku za historiju.

Rođena je 1991. godine u Sarajevu. Diplomirala je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 2013. godine, gdje je i magistrirala godinu dana kasnije na temu „Pravni položaj jevrejske zajednice u BiH od 1918. do 1945. godine.

Magistrirala je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a za sjajan uspjeh tokom studiranja nagrađena je priznanjem srebrne značke na Univerzitetu u Sarajevu. Pored toga što je najmlađi, Benjamina Londrc je ujedno i prvi poslijeratni doktor nauka iz oblasti klasičnog rimskog prava u BiH. Autorica je više od 50 naučnih radova i učesnica brojnih međunarodnih i domaćih naučnih konferencija. 

Radi kao asistentica na Pravnom fakutetu Univerziteta u Zenici, zatim kao viša asistentica na Pravnom fakultetu Univerziteta u Travniku,te kao gostujuća viša asistentica na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu.

U intervjuu za novinsku agenciju Patria Benjamina Londrc govori o akademskim uspjesima, stanju u obrazovanju u BiH, političkoj situaciji, položaju Jevrejske zajednice u BiH...

NAP: Najmlađa ste doktorica pravnih nauka u BiH, te ujedno prva studentica koja je uporedo diplomirala na dva državna fakulteta. Koliko se danas u BiH cijene obrazovanje i pamet?

Londrc: Tačno je da sam najmlađa doktorica pravnih nauka u BiH. Ne znam da li sam prva studentica koja je uporedo diplomirala na dva državna fakulteta, ali znam da sam jedina uporedo diplomirala na Pravnom i na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Obrazovanje i pamet uvijek su se cijenili, pa i danas. Možda bi bilo adekvatnije pitanje koliko se danas cijene i poštuju obrazovani i pametni ljudi. Ili možda pitanje ko je taj koji daje ocjenu da je neko obrazovan i pametan.

NAP: Mnogi studenti u BiH nakon što završe fakultet ostaju godinama na birou za zapošljavanje bez mogućnosti da se zaposle. Koji je najbolji savjet budućim studentima, šta upisati kako bi izbjegli takvu sudbinu?

Londrc: Budućim studentima bi savjetovala da izaberu studij- oblast u kojoj sebe vide, u kojoj mogu najviše dati i koju će s ljubavlju zaista studirati. Vrijednim i stručnim studentima je lakše pronaći zaposlenje nakon završetka studija, bez obzira na stanje u našoj zemlji, na stanje na tržistu i u ovako slabašnoj privredi naše zemlje.

NAP: Iako ste diplomirali na državnom fakultetu, radite i predajete studentima na privatnom. Kod nas se često plasira priča kako su privatni fakulteti firme za štampanje diploma. Da li je to tako i kakav je zaista kvalitet znanja na privatnim fakultetima?

Londrc: Predajem, kako ih vi zovete, na državnom i privatnom pravnom fakultetu. Bez obzira na to ko je osnivač fakulteta,  studentima dajem svoj maksimum na predavanjima i vježbama. Držim redovne konsultacije, dajem upute da koriste, prema mojim kriterijima, najbolju i najkvalitetniju literaturu. Na ispitima, za prolaznu ocjenu, tražim da studenti pokažu dovoljno znanja, da ne obrukaju mene, struku i svakako sebe. Student ima status studenta, dobija diplomu koja ima istu snagu, bez obzira da li se radi o jednom ili drugom fakultetu. Prema tome, a to se lako provjeri, moj odnos, odnosno zahtjevi su isti. Ima li anomalija, ima. Ali sve je to do profesora koji vrednuje znanje studenata i do njegovog ličnog stava.

NAP: Kod nas se podrazumijeva da mladi i uspješni studenti odmah ulaze u politiku. Nedavno ste dali javnu podršku kandidatu SDP-a za člana Predsjedništva BiH Denisu Bećiroviću. Da li možemo očekivati i vaše direktno učešće u politici?

Londrc: Završila sam dva fakulteta, magistrirala i na koncu doktorirala u 26. godini. Profesionalno se ostvarujem radeći na fakultetu i gradeći dalje svoju akademsku karijeru. Volim našu Bosnu i Hercegovinu, i smatram da ulaganjem u obrazovanje i nauku mogu dati najveći doprinos kao pojedinac. Voljela bih kada bi moja znanja, a svakako i upornost, doprinijeli da Bosna i Hercegovina bude pravno uređenija država, odnosno da u našoj BiH bude pravde kao u drugim demokratski uređenim državama. Zato bi bila spremna pomoći sa aspekta struke u bilo kojoj grani vlasti u BiH, ali bar za sada, akademski rad ostaje moje opredjeljenje.

Tačno ste istakli da sam podržala kandidaturu Denisa Bećirovića. Impresionira njegovo znanje, posvećenost, angažman i  dosljednost u borbi za  odbranu suvereniteta, teritorijalnog integriteta, međunarodnog subjektiviteta, nezavisnosti, cjelovitosti i historijskog naslijeđa države Bosne i Hercegovine. Rijetko sam sretala ljude sa takvim kapacitetom, u našoj zemlji ili drugdje,  koji mogu na  tako upečatljiv način govoriti i raditi za svoju  domovinu. Denis Bećirović je jedan od takvih i služi mu na čast, a nama daje vjeru  da će u narednom periodu u kapacitetu šefa države, kada ga uskoro  izaberemo u Predsjedništvo BiH, na najbolji način raditi u interesu države  Bosne i Hercegovine u vođenju vanjske politike. Prof. dr. Denis Bećirović posjeduje sve kvalitete i kompletna je ličnost za navedenu dužnost.

NAP: Ako se odlučite na ulazak u politiku, koja bi to bila stranka, odnosno kakva bi trebala biti stranka u kojoj bi mogli vidjeti sebe?

Londrc: Član sam SDP BiH već desetak godina, od punoljetstva. To je bilo moje opredjeljenje, ali svakako i dio odgoja i porodične tradicije. Angažovana sam, onoliko koliko mi profesionalne obaveze dozvoljavaju. SDP BiH se mijenja, unapređuje svoj rad, otklanja neke slabosti koje je imao ranije. To je jedina partija  u BiH koja je usvojila princip biranja rukovodstva po principu jedan čovjek- jedan glas. Na taj način se SDP profiliše kao moderna stranka ljevice 21. stoljeća, stranka čije ideje ne samo da podržavam nego i živim.

Londrc (druga s lijeva) na jednoj od brojnih konferencija na kojima je učestvovala

NAP: Objavili ste knjigu „Pravni položaj Jevrejske zajednice u BiH od 1918. do 1945. godine“. Kakav je po vama položaj Jevreja u BiH?

Londrc: Priča o sudbini Jevreja u Bosni i Hercegovini ustvari je priča o ovoj zemlji i njenom narodu (narodima) u zadnjih 500 godina, od dolaska prvih prognanih Jevreja iz Španije u zemlje Osmanskog carstva, pa i Bosnu i Hercegovinu - sve do Drugog svjetskog rata i holokausta, a može se reći i do današnjih dana.

Postepenim prihvatanjem islama od strane domaćeg stanovništva i doseljavanjem pripadnika islama iz drugih područja Osmanskog carstva, stvoren je novi duhovnovjerski okvir islam – katolicizam - pravoslavlje, a u njegov kulturni i etnički mozaik od 1565. godine, ulaze i španski Jevreji Sefardi. Seobama i međusobnim miješanjem u Bosanskom ejaletu, nastalo je društvo koje moderno doba označava terminom “multietničko društvo”. Sve do kraja XVIII stoljeća u Evropi je vladala krajnja vjerska netrpeljivost.

Za razliku od tog načela, Bosna nikada nije bila građena na vjeri ili etnosu, čak ni u vrijeme opće primjene principa “Cuius regio, eius religio” u Evropi. Samo su se u Bosni, kao nigdje drugo u Evropi, u jednom km2 mogle susresti najvažnije bogomolje triju monoteističkih religija – judaizma, islama i kršćanstva, u katoličkom, pravoslavnom i protestantskom obliku. Samo u Bosni je to izgledalo sasvim normalno: zajednički, razlikama obogaćen život u kojem Bog spaja ljude a ne razdvaja i u kojem ih vjera ujedinjuje a ne razjedinjuje.

Naravno, slika nije uvijek bila idilična. Ratovi, pustošenja, različite politike i moćnici – sve to je itekako uticalo na odnose među običnim ljudima, uzrokovalo sukobe i antagonizme, ali i mnoga savezništva i prijateljstva i, konačno suživot u ozračju bosanskog komšiluka kojem su uvijek bile strane predrasude o drugom i drugačijem, pa i o Jevrejima koji su sa tim predrasudama suočeni i danas u pojedinim zemljama i na pojedinim meridijanima.

Položaj Jevreja je u odnosu na ostale jevrejske zajednice u regionu dosta različit, ne govoreći pri tome o odnosima Jevreja i drugih naroda, u kojima prednjačimo. U Bosni i Hercegovini postoji problem povratka Jevrejske imovine (to pitanje je riješeno u Makedoniji, Srbiji, djelomično u Hrvatskoj), i definitivno postoji veće razumijevanje po pitanju finansiranja zajednice i učešća u vlasti. Međureligijski, ljudski odnos prema Jevrejima u Bosni i Hercegovini je odličan, ali nema puno refleksija na zajednicu koja je pretrpila ogromna stradanja kroz historiju.

NAP: BiH je zemlja u kojoj su Jevreji nakon progona iz Španije pronašli svoje utočište, što se i danas u svijetu uzima kao primjer tolerancije i suživota. Kako smo onda u 21. stoljeću došli su situaciju da se Jevrej ne može kandidirati za člana Predsjedništva BiH?

Londrc: U vrijeme u kojem su prisutni pokušaji brisanja povijesnog identiteta Bosne i Hercegovine, svaka riječ o njenoj prošlosti je znak da je čuvanje  sjećanja na prošlost ujedno i čuvanje njenog povijesnog bića. Sjajni bosanskohercegovački putopisac Zuko Džumhur je u Nekrologu jednoj čaršiji napisao: „Samo se slike dugo pamte, a riječi već sutradan promijene svoj red.“ Iako su riječi pisaca promijenile odavno svoj red i raspored u novim vremenima, slika Bosne i Hercegovine od posljednjih stoljeća je svjedočanstvo i neosporna činjenica da su bh. Jevreji dio njenog povijesnog bića.  

Miletski sistem u Osmanskom carstvu je dozvoljavao svakoj vjerskoj skupini slobodno ispovjedanje vjere, pa su Jevreji bili u istom statusu, kao i svi drugi nemuslimani.  Nije onda čudo da je Sarajevo u jevrejskom žargonu dobilo ime “Mali Jeruzalem”. Državnopravni razvitak BiH pratile su između ostalih, i promjene u položaju manjina.

Danas, Dejtonski ustav, Izborni zakoni mnoga druga zakonska rješenja diskriminiraju sve u Bosni i Hercegovini, a posebno one koje Ustav tretira kao ostale. Ustav Bosne i Hercegovine je u velikoj mjeri „Oktroisani“, ne reguliše pitanja nacionalnih manjina jer je građen na Ustavu SFRJ koji se nije posvećivao nacionalnim manjinama, nego se posvetio svim građanima. Insistiranjem na ekskluzivnom položaju konstitutivnih naroda derogirana su individualna ljudska, građanska prava, što je u suprotnosti sa onim odredbama Ustava koje predviđaju prioritet zaštite ljudskih prava i sloboda, kako je to regulisano međunarodnim konvencijama. Jevreji ne mogu biti birani i involvirani direktno u politički život. Mali broj Jevreja je našao svoje mjesto u politici, upravo zbog nedefinisane političke situacije. Danas je to pitanje neophodno riješiti, za prosperitetniju i napredniju budućnost svih građana Bosne i Hercegovine.

NAP: Učestvovala si na nekoliko domaćih i međunarodnih konferencija posvećenih genocidu u Srebrenici. Danas svjedočimo svakodnevnom negiranju genocida nad Bošnjacima u Srebrenici od strane većine političara u Srbiji i Republici Srpskoj, dok u skoro svim zemljama bivše Jugoslavije imamo na sceni revizionizam historije u kojoj se ratni zločinci slave kao heroji. Pored genocida u Srebrenici negira se i Holokaust nad Jevrejima u Evropi i mnogi drugi zločini. Koliko takve konferencije mogu doprinijeti borbi za istinu i borbi protiv negiranja zločina?

Londrc: Treba govoriti o zločinima i genocidima koji su učinjeni. Velika korist proizilazi iz svih kretanja koja vode ka borbi da se nešto slično nikada ne ponovi. Konferencije doprinose prevenciji genocida, što je posebno značajno jer su u Bosni i Hercegovini neophodne izmjene i dopune Krivičnog zakona, preciznije odredaba koji se odnose na zabranu negiranja, minimiziranja, opravdavanja ili odobravanja zločina genocida, holokausta, zločina protiv čovječnosti i ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. To je jedan od načina na koji se može doprinijeti izgradnji ambijenta sigurnosti, povjerenja, pravednosti i solidarnosti sa žrtvama.

Za negiranje i reviziju prema mom mišljenju je trenutno najopasniji obrazovni sistem jer se u svemu ističu tri istine, i bar tri historije na kojima vaspitavamo generacije već 23 godine. Posljedice takvog djelovanja su pogubne. Nikada ne smijemo prestati da se borimo za istinu, naša historijska i moralna dužnost je da o tome govorimo i da kao pojedinci učinimo, svako u svojoj sferi djelovanja, ono najbolje za društvo i državu Bosnu i Hercegovinu.