Članak

Prošle su 23 godine od stravičnog zločina koji se desio na ulazu u Gradsku tržnicu

Masakr kod Gradske tržnice bio je posljednji veliki zločin Karadžićevih sljedbenika u opkoljenom Sarajevu. Uslijedila je operacija NATO-a "Deliberate force" (Namjerna sila). Vojno-političko rukovodstv

SARAJEVO, (Patria) - Na današnji dan prije 23 godine, s agresorskih položaja iz pravca Trebevića ispaljena je minobacačka granata kalibra 120 mm, koja je pala na sjeverni ulaz u Gradsku tržnicu i tom prilikom ubila 43 naših sugrađana,dok je njih 84 teže i lakše ranila. Tim povodom su porodice, prijatelji, komšije te brojne delegacije, među kojima i Kantona Sarajevo koju je predvodila predsjedateljica Skupštine Ana Babić, polaganjem cvijeća, minutom šutnje i učenjem fatihe odale počast stradalim Sarajlijama. Pored predsjedateljice, delegaciju KS predstavljale su ministrice za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice i zdravstva Amela Dautbegović i Zilha Ademaj, ministri za boračka pitanja, pravdu i upravu, kulturu i sport, te finansije Muharem Fišo, Mario Nenadić, Mirvad Kurić i Jasmin Halebić.

“Dobar dan građani Sarajeva i državljani Bosne i Hercegovine koji još uvijek nemamo riječi za himnu. Gledam svoj grad i govorim pred vratima istine ispred kojih se desilo ubistvo”, istakla je u svom uvodnom obraćanju predsjedateljica Babić, te u svom govoru poručila: “Ja volim, ovaj grad voli. Ja ne mrzim, ni ovaj grad ne mrzi. Ni ovaj grad nikada nije ubijao. Kad stojim pred vratima istine ove cijele ulice, ovog cijelog grada, šta mislite da je u mojoj duši? Šta mislte da je sad u vašim dušama? Jedna ogromna tišina i praznina koja ječi i da li ona uopće ima ikakve riječi? I nakon 23 godine uvijek je isto stanje i sjećanje na trenutak praska koji se desio na ovom mjestu kada je ležalo tijelo preko ove ograde i tekla krv ovom ulicom. Kada su svi oni zbog kojih i stojimo ovdje otišli, jer su imali svoje prve korake, snove, ljubavi, pjesme koje nisu uspjeli napisati i otpjevati za svoju himnu koju mi danas ni nakon 23 godine nemamo. Dragi građani Sarajeva, Bosne i Hercegovine, draga omladino, vi ste budućnost našeg grada, vremena i stanja u kojem se nalazimo. Stoga vas molim pamtite i neprestano učite. Kada se mnogo priča tada činimo veliki grijeh te da ga ne počinim, molim građane Sarajeva da sve dove i sure koje učimo, sve molitve Oče naš nek budu stalno u našim srcima ne samo kad obilježavamo ovaj dan nego svakodnevno, neka to bude naš zavjet da ovaj grad konačno sad i ubuduće ima mir. I malo je dova, fatiha i molitva...”

Predsjednica Udruženja žrtava rata KS Senida Karović istakla je da stravična sjećanja nisu zaboravljena.

"Od velike važnosti je sjećati se i razvijati kulturu sjećanja, učiniti sve da se ne zaboravi, tražiti pravdu ma koliko bila daleko. Oni koji su preživjeli treba da svjedoče i opominju da se nikad ne zaboravi. Nevini civili su građani. Ožiljci i rane još jako bole. Kriza morala potiskuje sjećanje nad našom bliskom prošlošću. Svi zločinci moraju biti kažnjeni kako bi pravda bila zadovoljena. Zlo se nikad ne smije zaboraviti i ponoviti", rekla je Karović.

Tog dana Diki Lončar ubijen je brat.

"Trebao je na teren u Mostar, radio je u Energoinvestu, htio je da kupi hranu ovdje i kad je pošao preko ceste ubio ga je geler, jedan u glavu, jedan u nogu. Bio je oženjen, nije imao djece", ispričala je Lončar.

Masakr kod Gradske tržnice bio je posljednji veliki zločin Karadžićevih sljedbenika u opkoljenom Sarajevu. Uslijedila je operacija NATO-a "Deliberate force" (Namjerna sila). Vojno-političko rukovodstvo Srba prisiljeno je tada na deblokadu Sarajeva i povlačenje artiljerije s položaja oko glavnog grada BiH.

“Na ovom mjestu su ubijena tri dječaka, od 16, 13 i 15 godina. Ovdje se desio stravičan zločin. Tokom agresije na naš grad zločinci su naše građane ubijali na jedan stravičan fašistički način. Tragično je da se mnogi zločini danas negiraju i mislim da bi ovdje trebalo da bude hiljadu građana zbog kulture sjećanja na sve strahote koje smo preživjeli”, potcrtao je Fikret Grabovica predsjednik Udruženje roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva "92-95" godine.

Na današnji dan 1995. godine, od dejstava minobacačke granate poginuli su: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus - Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglić, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović, Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.

#BiH