Kako je vlast u Sarajevu uništila obrazovanje, zdravstvo i sigurnosni sektor

Piše: Amra Varatanović

Aktuelna vlast u Kantonu Sarajevo na izmaku svog mandata ostavila je brojne neriješene probleme, a tri ključna sama je proizvela. Čini se da nikada nije bilo lošije stanje u tri najvažnije oblasti svakog društva, zdravstvu, obrazovanju i sigurnosti uključujući policijski sektor. Jednako su krivi i premijeri KS Elmedin Konaković i Adem Zolj, svi ministri u Vladi KS, kao i većina u Skupštini KS koju čine SDA-SBB-BPS. 

Pompezno najavljivanje reformi, slaba implementacija i još gori rezultati proizveli su posljedice koje će morati rješavati naredna kantonalna vlast. Ukoliko to bude moguće.

Najavljeni protesti sarajevske policije, prosvjetnih radnika i nezadovoljstvo zdravstvenih radnika jasan su signal da nešto ne štima.

Ipak, ono što bi najviše trebalo zabrinuti čelne ljude Sarajevskog kantona svakako su protesti policije. Sindikat policije KS najavio je 6. septembra održavanje protesta na dan kada zasjeda Skupština KS koja bi trebala razmatrati Prijedlog zakona o policijskim službenicima Kantona Sarajevo, ali bez ijednog usvojenog amandmana jer ih je Vlada odbila.

Sindikat policije KS smatra da Prijedlogom tog zakona nisu ispoštovana njihova osnovna prava, poput plaće, uslova za napredovanje, disciplinskih povreda službenih dužnosti i slično. Iz Sindikata otvoreno pitaju ko su pojedinci u čijoj nadležnosti je donošenje važnih odluka koji se olako igraju sa ljudskim sudbinama i profesijom policijskog službenika. Na moguće posljedice, ukoliko se usvoji ovakav zakon, upozorio je i Nezavisni odbor koji je dao ranije svoje prijedloge izmjena zakona, ali odgovor nikada nisu dobili.

- Predloženim izmjenama Zakona o policijskim službenicima Kantona Sarajevo, iako se poziva na usaglašavanje sa Federalnim propisima, nije obuhvaćena odredba o najpovoljnijih 5 godina staža kao osnovici za obračun penzije policijskih službenika, a koja je sadržana u Federalnom propisu na čije se usaglašavanje poziva – navode iz NO.

Dalje upozoravaju da Zakon kakav je predložen pogoduje ostanku na funkcijama visoko rangiranih policijskih službenika uključujući i one koji bi po postojećem Zakonu o policijskim službenicima ostvarili pravo na penzionisanje, te bi ovim izmjenama istima bilo omogućen ostanak u Upravi policije za dodatni period od 4 godine iako su već trebali biti penzionisani.

Sindikat policije također navodi da se ovim zakonom urušava i minimizira status i profesija policijskog službenika.

Drugo pitanje koje se postavlja je da li se namjerno urušava policijski sektor u Kantonu Sarajevo i za čije interese.

Još jedan gorući problem u Sarajevu je obrazovanje. Usvajanje zakona o osnovnom, srednjem i visokom obrazovanju samo je prouzrokovao dodatne probleme. Najodgovorniji za ovakvo haotično stanje je ministar obrazovanja KS Elvir Kazazović sa svojim saradnicima, ali i Vladom KS i Skupštinom koja je usvajala zakone ne razmišljajući o šteti koju će izazvati. Nisu urodili plodom apeli sindikata, struke, akademske zajednice. Ovu vlast ništa nije moglo spriječiti da djeluje po principu – što više štete i haosa, to bolje.

Nezadovoljstvo prosvjetara raste, a za 12. septembar zakazani su novi protesti. Prvi su održani 8. maja, a stotine njih tražili su ukidanje nepotrebne birokratizacije, zaustavljanje kvazireformi, veće plaće. Tražili su da se prekine sa eksperimentima u obrazovanju.

Ništa bolja situacija nije ni u oblasti visokog obrazovanja, a novi zakon u svojoj suštini je neprovodiv i ostavlja duboke posljedice koje se već osjete. Glas akademske zajednice nikada nije bio tiši, a o borbi za autonomiju Sarajevskog univerziteta govore tek rijetki. Politička kontrola nad Univerzitetom u Sarajevu je u punoj snazi. Zbog ambicija pojedinaca fakulteti gube vrhunski kadar, a studenti trpe štetu. U konačnici, gubi cijelo bh. društvo.

Umjesto da je akademska zajednica generator svih procesa u bh. društvu ona je opterećena borbom nekoliko pojedinaca za potpunom kontrolom nad visokim obrazovanjem. Da li će se vrlo brzo pokazati stvarni ciljevi te borbe ili će nova vlast uspjeti umanjiti načinjenu štetu i spriječiti dalje ruiniranje Sarajevskog univerziteta pokazat će se već narednog mjeseca nakon rezultata Općih izbora.

Kada je aktuelna vlast i njeni neki istureni sateliti najavljivala reformu zdravstva niko nije mogao ni zamisliti da će za tako kratak period nastati nesaglediva materijalna i kadrovska šteta. Po diktatu generalne direktorice KCUS-a Sebije Izetbegović dodatno su opterećene druge ustanove u sistemu zdravstvene zaštite, Opća bolnica “Prim.dr. Abdulah Nakaš”, Hitna pomoć, Domovi zdravlja, a sve u cilju ostvarivanja ušteda na Kliničkom centru UNSA.  

U samo nekoliko mjeseci direktorovanja Izetbegović desetine ljekara, vrhunskih profesora, hirurga, akademika napustilo je KCUS, ali i BiH. Neki od njih poručili su da će se vratiti, ali kad dođu bolja vremena. Taj gubitak kadrova ne može se nadomjestiti ni za narednih deset godina. O svemu šuti i Ljekarska komora KS koju je Izetbegović među prvima stavila pod kontrolu. Niko ne zna koliko smo ljekara izgubili za ove dvije godine. Pokušaj vlasti da umanji štetu zapošljavanjem novih 70-ak ljekara propao je na samom početku. Ko će osposobiti tem lade ljekare. Oni koji su ih učili nisu više u BiH ili su spriječeni da rade u javnom sektoru.   

Kada u jednom društvu uništite ove tri ključne oblasti onda to društvo može proglasiti potpunu kapitulaciju. Samo je pitanje da li su stanovnici Sarajeva na to i spremni.