Članak

Slučaj Čemerno: Skrivanje u pećini i posredna saznanja svjedokinje Trifković

Svjedočenjem Veliborke Trifković, svjedokom Tužilaštva BiH nastavljen je proces pred Sudom BiH za 12 optuženih koji se terete za zločine nad žrtvama srpske nacionalnosti u Čemernom, kod Ilijaša, u jun

SARAJEVO, (Patria) - Svjedočenjem Veliborke Trifković, svjedokinje Tužilaštva BiH nastavljen je proces pred Sudom BiH za 12 optuženih koji se terete za zločine nad žrtvama srpske nacionalnosti u Čemernom, kod Ilijaša, u junu 1992. godine.

Predsjedavajući Sudskog vijeća Halil Lagumdžija na početku suđenja upozorio je postupajućeg tužioca Vladimira Simovića da promijeni način komunikacije s uposlenicima Odjela za podršku svjedocima i da od njih ne traži da se vrši pritisak i neki vid prijetnje za svjedoke i da im se govori kako će biti privedeni.

- Ovaj odjel je formiran kako bi se dala podrška i neki vid psihološke pomoći svjedocima, a vi ih upozorite na sve pravne aspekte. Oni budu upozoreni na stavke iz ZKP-a, ali kako bi bilo da im se na kraju kaže možete biti uhapšeni – kazao je Lagumdžija.

Tužilac Simović istakao je da mu se dešava da svjedoci žele da svjedoče, ali nakon komunikacije s uposlenicima Odjela za podršku svjedocima više ne pristaju svjedočiti.

- Ja samo tražim da uposlenici svjedocima predoče Zakon o krivičnom postupku – istakao je Simović.

No, sudija Lagumdžija ostao je pri svom ranijem upozorenju. Inače, danas je prikazan i snimak s lica mjesta, na koje je izašlo i Sudsko vijeće prije 14 dana, kako bi se stvorila slika o terenu na kojem se desio sporni događaj.

Veliborka Trifković, svjedokinja Tužilaštva BiH govorila je o svojim saznanjima, najviše posrednim, o dešavanjima u Čemernom u junu 1992. godine. Ispričala je da je iz mjesta Stršljanci gdje je bila udata u Čemerno došla uvečer 9. juna 1992. godine. Pojasnila je da je kuća njenog oca Đorđa Trifkovića bila udaljena  kilometar ili 1,2 kilometara od sela, odnosno ostalih kuća. 

- U kući su bile i moje tri sestre, dvoje djece od sestre mi Željke, moja majka i još neke rodbine. Otac nije bio tu, otišao je negdje. On nas je kasnije u noći obavijestio da trebamo bježati. Krenuli smo moje sestre, djeca prema pećini dole pravo prema Mahmutović rijeci. Ta pećina je 500 metara od naše kuće – istakla je Trifković.

Odgovarajući dalje na pitanja tužioca napomenula je da je u to vrijeme bila trudna šesti mjesec i da je nakon određenog vremena u pećini morala izaći malo van, jer je bilo hladno. U prikazanom snimku svjedokinja nije mogla potvrditi da je riječ baš o toj pećini.

- Čuli smo pucnjeve, a u jednom momentu jasno sam čula glas i riječi „nemoj kume molim te“. Nisam prepoznala glas, ali sam shvatila da je to moj stric Milenko Trifković, jer je imao kuma Nusreta Bešliju. Bili smo u pećini do 16 sati, a akcija je krenula ujutru od 5 i 20 – istakala je Trifković.

Također je izjavila da je od majke čula da su u napadu učestvovali “Milenkov kum Nusret, Musa Bešlija i Buzgija”. Svjedokinja je ispričala da je Sekula odredio kada će izaći, odnosno kada je ocijenio da je Armija BiH otišla.

- Došla je naša vojska iz Ilijaša i sproveli su nas do Pajetića. Vidjela sam užasne prizore, mrtve ljude. Dvije sestre Ranka i Radenka Damjanović bile su silovane – kazala je Trifković.

Na insistiranje tužioca, a kasnije i advokata odbrane da kaže kako zna da su silovane, Trifković je kazala da za nju „pocijepana odjeća znači da su silovane“. 

Ona je istakla da je Milenka Trifkovića poznala po bijelim debelim čarapama.

Svjedokinja kaže da ne zna gdje je njen otac otišao, ali da ga od tada nije vidjela. Njihova kuća niti prateći objekti nisu zapaljeni, pa je on ostao u selu sve do oktobra 1992. kada je poginuo.

Advokat Nusreta Bešlije, Dražen Zubak tražio je od svjedokinje da kaže kojim putem je došla iz Stršljana i da li je njen muž Miroslav Janković bio pripadnik Vojske RS-a.

- Prošla sam pored kuće Branislava Damjanovića i Milenka Trifkovića. Ja ne znam da je moj muž bio vojnik, ni da je bio naoružan, ali imam knjižicu gdje piše da je bio pripadnik Vojske RS-a. On je ubijen na Čemernom, pa zapaljen u štali – kazala je Trifković.

Zubak je dodao i da su njen suprug kao i otac ukopani na Vojničkog groblju na Sokocu. Svjedokinja ističe da nije vidjela nikakvo naoružanje niti haubice, ali naglašava i da je došla u toku noći u Čemerno.

Advokat je insistirao da se utvrdi tačna udaljenost pećine u kojoj je bila skrivena, a nakon što su zajedno ustanovili da je to skoro dva kilometra i da su bile borbena dejstva Zubak je još jednom upitao: „Vi dakle u tim okolnostima čuli glas da je neko rekao: „Nemoj kume molim te“.

Svjedokinja je odgovorila potvrdno. Advokat je ustvrdio i da je čudno da se Trifković nije odmah u selu raspitivala za muževu sudbinu, a ona je kazala da su joj rekli da je ranjen.

Inače, optuženi u ovom slučaju su Džemal Hadžić, Teufik Turudić, Džemal Smolo, Senad Sikira, Benjamin Sikira, Haris Sikira, Enes Durak, Mirsad Bešlija, Nusret Bešlija, Mirzet Bešlija, Hamdija Spahić i Nehru Ganić terete se za udruženi zločinački poduhvat. S obzirom da tužilac još nije objedinio optužnice za Ganića i ostale Sud je naložio da to mora učiniti do narednog ročišta.

Nastavak suđenja zakazan je za naredni četvrtak, kada će biti saslušana nova dva svjedoka.

#BiH