Nakon posjete Sergeja Lavrova: Šta je nama Rusija

Piše: Sead Omeragić

Sergej Lavrov, ruski ministar vanjskih poslova, tokom posjete Bosni i Hercegovini poručio je da podržava teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine, ali da nije za demonizaciju Republike Srpske.

Republiku Srpsku ne demoniziraju Bošnjaci i Hrvati, već to radi politički establišment u tom dijelu Bosne i Hercegovine. U RS uskraćuju osnovna ljudska prava, poput prava na jezik. Predsjedavajući države Bakir Izetbegović rekao je da je Lavrov bio iznenađen informacijom koja se tiče statusa bosanskog jezika u Republici Srpskoj. Ministar Lavrov je potvrdio da to razumije, jer Rusi imaju probleme sa negiranjem ruskog jezika u Ukrajini.

BiH, svakako, treba imati korektne odnose sa Rusijom, sve dok Rusija ne pravi štetu Bosni i Hercegovini. Poruke Lavrova su bile ohrabrujuće: Podržat će BiH i sve njene građane, pa bi i građani iz RS trebali slijediti njegove poruke.

Premda se do sada govorilo o Rusiji kao o državi koja generalno nema korektan stav prema BiH, nedavna historija bilježi i drugačije momente.  

Lider Srbije Slobodan Milošević je u avgustu 1991. godine dao potporu vojnim pučistima protiv predsjednika Borisa Jeljcina. Zbog dotadašnjeg izuzetno povlaštenog odnosa Rusije prema Srbiji, Moskvu je taj stav Miloševića potpuno šokirao. Ruski predsjednik je bio ljut na ovaj ispad.

U Sunday Timesu 13. februara 1993. osvanuo je tekst: „SAD pojačavaju flotu dok Rusija pristaje na zaštitne udare“. Independent od 28. aprila 1993. godine objavljuje tekst po naslovom: „Pobjednički Jeljcin pridružuje se antisrpskom zboru“. Zatim istog aprila „Rusija se pridružuje Zapadu osuđujući Srbe“, „Kremlj odlučio odbaciti srpskog saveznika“, a u Observeru piše: „Rusija zatvara uši na vapaje srpskog nacionalizma“...

Ovo su samo neki od tekstova u zapadnim medijima koji govore da je Rusiji dosadilo da bude „stalni sluga jedne sulude politike“, kako je Vitalij Čurkin, ruski izaslanik za Balkan, častio lidere bosanskih Srba u maju 1993. godine, nakon odbijanja Wence-Owenovog plana.   

Zaboravilo se da je Rusija odobrila osnivanje Tribunala u Hagu, koji je izuzetno uspješno završio svoj mandat. Tokom glasanja za Rezoluciju 827. Vijeća sigurnosti, i to upravo za vrijeme predsjedavanja Rusije, 25. maja 1993. godine izglasano je osnivanje Tribunala u Hagu. Bio je to treći sud za suđenje ratnim zločincima nakon Nirnberga i Tokija. Bio je to veliki historijski trenutak kojem je Rusija dala pečat.

Kada je u julu 1995. američki Kongres izglasao skidanje embarga na oružje bosanskoj Vladi, Rusija je samo „izrazila žaljenje“. Nije bilo ni u naznakama namjere Moskve da bilo kako prekrši sankcije Zapada nametnute Srbiji.

U svojoj knjizi „Najsramniji trenutak“ britanski publicista Brendan Simms piše da Jeljcin Srbima poručio da prihvate Vens-Ovenov plan, inače se izlažu „opasnosti od odlučnih mjera za okončanje sukoba... Ruska Federacija neće štititi one koji su opiru volji svjetske zajednice... Srpski nacionalisti i drugi sudionici u konfliktu, koji budu pribjegavali sili suočit će se sa snažnim udarom u UN-u“, rekao je Jeljcin u proljeće 1993. godine. 

Brendan Simms potvrđuje: „Jeljcinov specijalni izaslanik u bivšoj Jugoslaviji Vitalij Čurkin, podupro je zračne udare 19. aprila 1994. godine riječima: „Došlo je vrijeme da Rusija prekine sve diskusije sa bosanskim Srbima. Vrijeme razgovora je prošlo“, pribilježili su Čurkinovu izjavu novinari „Independenta“ Endrju Maršal i Toni Barber. Čurkin je dodao da se ruskoj strani „smučilo ludilo rata“ i da su „Srbi dovoljno vukli Rusiju i čitavu međunarodnu zajednicu za nos“.

- Bosanski Srbi moraju shvatiti da u Rusiji imaju posla sa velesilom a ne banana republikom - poručio je tada ministar vanjskih poslova Čurkin. Čurkinu su bosanski Srbi podigli spomenik u znak zahvalnosti za veto na britansku rezoluciju o Srebrenici iz jula 2015. godine. 

Mogu li svi građani BiH izvući korist od ove podrške Rusije, koju je jasno iskazao ministar Lavrov? SNSD svojom politikom to ne može uraditi. To ne može ni SDS sa Vukotom Govedaricom, koji kaže da će slijediti Karadžića. Sa tim politikama ne može biti dobro ni BiH ni njenim građanima bilo koje nacije. Zbog toga je potrebno da RS ima nove i proevropski orijentirane mlade političare, ljude poput Adama Šukala, Miroslava Brčkala, Ognjena Tadića, Branislava Borenovića ili Aleksandre Pandurević.  

Moglo bi se reći da čelnici RS-a bez razumnih motiva konfrontiraju Rusiju u EU. Apsolutno je sumnjivo bilo kakvo suštinsko neprijateljstvo između Rusije i Evropske unije i pored uvedenih ne baš uvjerljivih sankcija. Ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnadak se, čak, pohvalio kako je BiH u „ratu“ između EU i Rusije bila na strani Rusije.

Rusija nije nikada rekla da BiH ne treba biti dio EU. Trenutna vlast RS ne želi u Evropsku uniju jer bi se tamo otkrio višegodišnji kriminal i njega i njegovih pulena. Stavovima Sergeja Lavrova  odnosi BiH i Rusije su na neki način resetovani. Ali, otvoreno guranje Rusije protiv Evropske unije u tumačenju lidera RS djeluje kao naivno bacanje kore od „banana entiteta“ pod noge ministra Lavrova.